nedjelja, 28.05.2006.
Kako se osjecham dok pijem kavu u nadi da ovaj dan nikada neche biti zaboravljen, zabachen tamo medhu nekim malim zvijezdama shto skrivaju sretne dane...
Poshto je moja draga KaT dala zanimljivo pitanje u korpu s komentarima, osjetila sam se pozvanom da vam se javim.
Nemam bash neke inspiracije, izgleda da mi uchenje malo po malo ispija i ovo malo mozga shto imam. Ali ovo je zadnji dan mene kao chetrnaestogodishnjakinje, pa tim povodom eo post.
Mozhda ste primijetili da sam u zadnje vrijeme nesh posebno hiperaktivna, euforichna, nasmijana... da. nije vam se uchinilo. a to je zato shto sam tako sama odluchila. situacija mog malog zhivota nije bash prezavidna, ali nemam se zashto zhaliti. Po milijunti put, ljudi koji su se trebali pokazati, nisu me iznevjerili. i zato im hvala. dosta se stvari promijenilo, no ja to dozhivjeh kao promjenu nabolje. u pozitivnom smislu, jel.
Eh, kad barem sreća ne bi bila tako periodičan osjećaj
kad bi se barem smijali svakom licu u prolazu
kad ne bismo zaboravljali na male riječi,
a zadovoljstvo pronalazili na dnu čaše domaćeg soka od bazge...
ispijam ga polako, pazeći da mrvice koje su umakle gazi ne dotaknu moje nepce;
mirišem mamine ruke dok bere bazgu kod šipražja uz Dravu
(mogla je nabrati i uz cestu
tamo se ne bi izgrebala),
ali ona voli da imamo zdravo.
Sestra je u svoj stavila previše šećera;
u čaši od Linolade vidim kristaliće kako se lijeno vuku na dno.
Zamolit će me da se zamijenimo;
ona nikad nije znala razrijediti kao ja
Umazat ću se slambom od vanilije;
mamin je najbolji
(ima tri jajeta više nego u receptu)
ustajem se rano u nadi da djed još spava
(samo mi se čini, jer već radi doručak)
izgrabljat ću nespretno cijelo dvorište
i tražiti baku da mi umuti žumanjac sa šećerom.
Sestra i ja ćemo se gurati
zbog mjesta na ljuljački;
na kraju shvaćamo da je najzabavnije
kad smo zajedno...
Ona je pala kad sam je učila zaokretati na biciklu
Prva sam joj donijela gazu s rakijom da obriše ranu,
puhala sam da ju ne peče
pa smo skupa plakale...
Trčale smo ispod duge
u potrazi za bakinim džemom od bresaka
i mlijekom u omiljenoj šalici...
U hladu smo čuvale najdražu lutku,
pazeći
da ne pocrveni od sunca
i da mi nikad ne odrastemo.
- 21:54 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
