ponedjeljak, 28.08.2006.
haj der ju litl dir kričr!
Evo mene vama.
Ovaj put za malo duže.
Ljeto je smirilo moj gladni duh.
Išla sam, vidjela sam, bila sam.
letjela sam, trčala sam, smijala se
I onda se vratila kući.
vama.I stvarima koje su uz mene i kad nestanu iz vida.
Znate one trenutke kad idete na put,
i već ste krenuli,
zamičete za prvi ugao,
još malo i nećete više, možda nikad,
vidjeti one koji su vas ispraćali?
Neki kažu da su to najgori trenuci rastanaka.
Ja mislim da nisu.
Zapravo, mislim da su baš najsretniji,
Jer tek tada saznajemo koga ćemo nositi u mislima
i kad nas budu dijelili kilometri….
A tužno je kad znamo da živimo u istom gradu
S nekim tko nam je značio puno,
I možda nam još znači,
a svejedno,
Zbog ponosa ili srama
Ne želimo priznati da bi bilo dobro kad bi opet imali
još jednog prijatelja, ljubav ili razlog za smijeh…
vremena mijenjaju ljude,
ali nemojte misliti da ti isti ljudi zaboravljaju…
Evo i novog dizajna.
Meni nikad dosta promjena.
Još samo da malo unormalim bokseve,
I da vidiš.
Još će ljudi pomislit da sam normalna.
Kad odrastem,
Istetovirat ću si leptira na lijevom gležnju.
Čula sam da samo kurve nose leptire.
kao, lete od cvijeta do cvijeta.
Ako je tako, neću se buniti.
Ionako sam navikla na etiketiranje.
I dosta mi je borbe protiv predrasuda.
Premalo nas je da se borimo protiv hrpe idiota.
Da, to su oni.
U najmanju ruku.
Odustajem od utopističke ideje da ću promijeniti svijet,
Izbrisati svu nepravdu i nahraniti svaki gladni pogled.
Ja to ne mogu.
Ali mogu biti maleno čupavo čudovište,
Voljeti one koji su zaslužili (a i one ostale)
I smijati se svakom novom danu jer nikad neću znati što će sutra biti s mojim osmjehom.
Možda ga više ne bude.
(a možda mi ispadnu svi zubi, pa se ne budem htjela smijat)
Sad idem,
Čeka me jedan od najboljih dijelova mog života.
Jer sad nema straha da je moj dvorac od pijeska,
Da je osmijeh samo igra sjene na paučini.
Sad sam čudna,
Vjerujem u zvijezde padalice i zagrljaj.
napokon mogu slušati ljubavne pjesmuljke i znati da netko zbilja misli na mene.
ono, zaprave.
Vjerujem u iskrenost, povjerenje, sreću…
a padam u napast da povjerujem i u ljubav.
I rado dijelim dijelove svog veselog pogleda.
Ne mrvice, nego prave pravcate komadine.
I da, požurite,
Jer ne znam hoće li i sutra biti ovoliko leptira.
- 19:58 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.08.2006.
He, doma sam.
napokon ili ne napokon, ni sama ne znam.
zapravo,
jako sam sretna,
jer ću opet sresti lica koja su mi nedostajala da budem potpuna,
ali falit će mi Mare, ekipa, plaža, picigin i preskupe kave kod Srđana...
spavanje do 10, Baldo i njegova gitara,
bambus i pjevanje na plaži...
ima milijun stvari koje će mi faliti...
ali skoro će zima,
pa mi možda više i ne budu toliko falile...
tko zna.
ali sad sam tu.
istina, sutra opet idem,
ali mislim da sam trenutno
najsretnija osoba na planeti.
još samo da vidim malu klupu i nečije oči...
ma to je sve.
volim vas.
jako.
sve. (bez iznimke)
(čak i ove male pedere što mi u komenatre stavljaju reklame za Viagru)
Ljeto još nije gotovo.
sutra idem na prvi put s moje 3 sreće.
ali svejedno,
sve što se do danas dogodilo je bilo dobro.
i cijelo ljeto je bilo fenomenalno.
dobila sam nekoliko lekcija iz tolerancije,
mnogo osmjeha i povjerenje u nove ljude.
zabavu...
i još štošta.
he, da.
udebljala sam se.i umjesto da budem frustrirana, ja sam sretna.
mislim da mi stoji.
bit će još bolje kad samo malo skinem,
ali ne opterećujem se.
znam da ćete me vi voljeti takvu kakva jesam.
(haha)
javljajte šta ima novo.
ja ću se i smijati i plakati s vama.
zadnji put sam vam obećala osmjehe.
pa tko želi...
- 19:22 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
