| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
često sam se u životu pitala koje je moje mjesto pod nebom???
što mi je činiti i kako se ostvariti???
dali to ostvarenje smatramo svojom srećom i nalazimo li u tome smisao svog postojanja???
danas ovako zrela i odrasla napokon sam sama došla do spoznaje da vidim da u životu mogu činiti stvari
o kojima sam prije samo maštala...potrebno je samo malo VJERE da se sve pokrene...ali sad postavljam pitanje...zašto nemamo VJERE??? zašto ne želimo povjerovati da smo stvoreni za velike stvari nego se
svakodnevno zadovoljavamo onim ostatcima koje nam ostavljaju veliki???
imamo jedan život kojeg ne smijemo potratiti a sad pitanje je hoćemo li od života uzeti sve što nam se pruža ili samo ono što je tako lako na dohvat ruke???
pošto sam svjesna svoje jedinstvenosti i posebnosti bilo
bi lijepo kad bi napisala i nešto vezano za ljubav da moji vjerni čitatelji ne bi mislila da sam pala u kolotečinu....
želim se vratiti korijenima i sad ponovno razmišljam o onom trenutku kad sam ga upoznala...
sve je počelo kad sam prestala moliti...prestala disati i jednostavno se bacila očaju....nad svojom usamljenošću željela sam nekome popunjavati samoću....duboko u sebi nosila sam sliku dečka kakvog bi voljela imati kraj sebe...ta
slika nije bila predivna i nije bila savršena ali bila je iskrena....razmišljajući sad o tome shvaćam
da sam ga već tad ljubila i voljela iako ga teoretski nisam ni poznavala ali u dubini svoje nutrine sve sam to znala...
ovako mlada upoznala sam čovjeka koji je postao moje sve.....više nisam bila zaljubljena i zaslijepljena onim
vanjskim nego sam zavoljela.....ljubav nije sviđanje, nije tijelo i nije nagon..ljubav je nešto toliko jedinstveno a toliko komplicirano za ispričati....LJUBAV JE VRHUNSKA SNAGA, NAJČOVJEČNIJA KVALITETA ČOVJEKA...
predivan je osjaćaj kada počnemo ljubiti i diviti se onom kad shvatimo u dubini sebe da je taj drugi moja sudbina i
stoga ga želimo istraživati cijeli svoj život...
znam da sam našla svoj dio srca jer iskreno sam TRAŽILA SRCEM A NE OČIMA a svijetlo koje sam bacila na njega sad obasjava i mene....
p.s tema ovog posta je iz jednog predivnog časopisa a moje nadahnuće je moja
čista ljubav koju trenutno osjećam samo prema njemu...
moraš mi vjerovati da neznam što bih da te u bilo kojem trenu izgubim,
moj svijet,moje misli,moja radost bi stale da se probudim sa spoznajom da te više nema pored mene...
Ako bolje pogledaš na mome češ licu i u mojim očima vidjeti da pripadam samo tebi,
i jednostavno ma... moraš me voljeti...
Držiš me kao kap na dlanu i da postoje sto puta bolji svaki puta voljela bih tebe
i u svakog dana poželjela bih da bude baš kao i prvi puta i da traje vječno...
Jer ako odeš s tobom će otići još jedan život...
u drugima nikada neću pronaći ono nešto,čak ni prijatelja...
molim te nedaj da osjetim strah i zagrli me kao da nam je posljednji put...
dali ste se ponekad osjećali izgubljeno i samo a da oko vas ima ljudi koji vas vole???
dali ste se osjećali neuklopljeno i neprihvaćeno a sve upućuje na suprotno....
cherry je i osjeća se upravo sada tako.......pokušava dati sve od sebe da ju prihvate
i onda misli kako oni to i rade a ono u dubinama srca joj neda mira jer misli suprotno...
ponekad joj je žao što je ovakva kakva je i što nema mnogo više stvari koje svi ljudi
oko nje imaju ali ona je takva.......jednostavna i samozatajna i pokušava se nenametljivo uklopiti...
jednostavno se ne osjaća lagodno.....misli kako su svi bolji od nje i onda samo zašuti i pravi se nijemom...
ništa u tom trenutno nije kako treba a onda dođe kraj svoje ljubavi i pita se što ako on jednom shvati kako ona
nije za njega.....
što ako ju samo tako ostavi i shvati da nije za njega???????????????????????????????????????????????
cherry je jako žao što sve ovo misli jer ona to ne želi misliti ali kao da nema izbora....
kao da joj se ove misli nameču samo od sebe......
želi kraj sebe svoju ljubav...želi njegovu nježnost i njegove ruke oko sebe....želi ga poljubiti i zagrliti....želi
da on ostane zauvijek kraj nje...
ovaj put cherry dolazi i sa jedim lijepim stvarima....napokon je
svoje lijepo vrijeme iskoristila i počela raditi nešto korisno i da ponovne je vratila mnoga prijateljstva i zbog
toga je jako sretna.......
što se tiče ostatka cijele priče pa mislim da ga nema ali eto........pokušala je napisati nešto sasvim iz srca jer
drugačije i nezna....
ovih dana:
-čita: Pomračina sunca....jako dobra knjiga koju joj je preporučio njezin dragi...
-gleda: većinom televiziju a na njoj ugl serije i komedije...
-izlazi: pa ne baš često ali većinom s svojom ljubavi i prijateljima...
-misli: trenutno misli da je jako glupa....
Htjela bih ispraviti pogrešku koju sam počinila u trenutku nesvijesti i koja nije bila u skladu s priloženim dokazima…ispričavam se svojoj najvećoj i najjačoj ljubavi jer sam ju optužila za zločin koji nije napravila…..žao mi je…..
Željela sam da ovaj uvod bude poveznica koja bi barem na neki način spajala prošli post kojeg više nema i ovaj ovdje novi post koji trenutno nastaje…….bila sam pod utjecajem loših sila i bila sam premorena pa sam ga odlučila napisati ali sve je to bilo preuveličano i kad sam ga danas ponovno pročitala šokirala sam se kako sam to uopće mogla i napisati…..
Pokušat ću na jedan jednostavan način objasniti svoju nemoć koja se dogodila i natjerala me da sve ono napišem…..osoba sam koja je jako ponosna i tvrdoglava i ponekad mi je potrebno jako malo da se naljutim i iz ničega stvorim veliki kaos…..tako je nekako bilo i jučer…..
U ponedjeljak sam bila na rođendanu kod jednog frenda i bila je jedno posebno društvo od kojeg sam se ja udaljila iz meni a i njima nepoznatih razloga…..jednostavno sam sazrela i shvatila sam da neke fore koje svakodnevno slušam od njih više nisu toliko smiješne a mogu reći i da su jako uvrjedljive….
Iako nikad nisam mislila da ću ovo reći primorena sam to priznati……moja dva frenda se pale na mene i to mom dečku jako smeta ali također smeta i meni….iskreno ja zatvaram oči pred tim jer ne mogu to shvatiti……žao mi je jer smatram da oni kao osobe uopće loši ali ne mogu više komunicirati s njima ako oni gaje nešto više prema meni….
Sve se za komplicira ako k tome dodamo da je i moj bivši dečko nekada davno bio dio tog društva i da ponekad izbijaju šale na moj račun koje se tiču njega……
Ja neznam zašto oni to rade i jasno sam im par puta rekla da mi to smeta ali opet isto tako nisam osoba koja izaziva sukobe i u tom društvu postoje osobe koje su vrijedne moje pažnje i ljubavi i zato šutim i trpim….moju ljubav to ubija jer sama spoznaja da sam ja okružena osobama koje se pale na mene i koje me podsjećaju na nekog kog sam ja odavno zaboravila nije baš ugodna….
Mislim da je suvišno reći zbog čeg je sukob izbio jer smatram da je to jasno i očigledno….
A sad da malo raširim temu ovog posta i u njega uvedem neke nove činjenice i misli…..
Posljednjih dana pošto sam stalno slobodna naučila sam čak i kuhati……malo sam poradila na sebi i shvatila one stvari koje sam prije znala ali su s vremena i utjecajem drugih nestale….
Moj odnos s ukućanima koje nazivam roditeljima je u redu……ah šta ću moram nekako biti i dobra prema njima….bar to….
Ostatak dubokoumne priče i nije toliko zanimljiv jer ljeto mi je iskreno donijelo malo previše dosade tako da ne radim ništa i većinu vremena provodim sama sa sobom ili sama s svojim dečkom
*danas sam se ponovno susrela sa osobama iz razreda i moram reći da sam mislila da sam ih se poželila ali to baš i nije tako jer ponekad mislim da škola sve uništava pa čak i prijateljstva….sve u svemu ispunila sam se dan a i iskoristila sam priliku ponovno otići sa svojim dragim u shopping….iako se on sveo samo na kupnju prekrasne torbice ja sam sretna jer sam bila s njim….
Za kraj još samo da kažem da je ovaj post ponovno napisan kako bi dokazala ljudima da ja nisam depresivna i tužna osoba ali i najboljima se događaju trenutci slabosti ili kako se to već kaže i najbolji griješe….
