< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
često sam se u životu pitala koje je moje mjesto pod nebom???
što mi je činiti i kako se ostvariti???
dali to ostvarenje smatramo svojom srećom i nalazimo li u tome smisao svog postojanja???
danas ovako zrela i odrasla napokon sam sama došla do spoznaje da vidim da u životu mogu činiti stvari
o kojima sam prije samo maštala...potrebno je samo malo VJERE da se sve pokrene...ali sad postavljam pitanje...zašto nemamo VJERE??? zašto ne želimo povjerovati da smo stvoreni za velike stvari nego se
svakodnevno zadovoljavamo onim ostatcima koje nam ostavljaju veliki???
imamo jedan život kojeg ne smijemo potratiti a sad pitanje je hoćemo li od života uzeti sve što nam se pruža ili samo ono što je tako lako na dohvat ruke???
pošto sam svjesna svoje jedinstvenosti i posebnosti bilo
bi lijepo kad bi napisala i nešto vezano za ljubav da moji vjerni čitatelji ne bi mislila da sam pala u kolotečinu....
želim se vratiti korijenima i sad ponovno razmišljam o onom trenutku kad sam ga upoznala...
sve je počelo kad sam prestala moliti...prestala disati i jednostavno se bacila očaju....nad svojom usamljenošću željela sam nekome popunjavati samoću....duboko u sebi nosila sam sliku dečka kakvog bi voljela imati kraj sebe...ta
slika nije bila predivna i nije bila savršena ali bila je iskrena....razmišljajući sad o tome shvaćam
da sam ga već tad ljubila i voljela iako ga teoretski nisam ni poznavala ali u dubini svoje nutrine sve sam to znala...
ovako mlada upoznala sam čovjeka koji je postao moje sve.....više nisam bila zaljubljena i zaslijepljena onim
vanjskim nego sam zavoljela.....ljubav nije sviđanje, nije tijelo i nije nagon..ljubav je nešto toliko jedinstveno a toliko komplicirano za ispričati....LJUBAV JE VRHUNSKA SNAGA, NAJČOVJEČNIJA KVALITETA ČOVJEKA...
predivan je osjaćaj kada počnemo ljubiti i diviti se onom kad shvatimo u dubini sebe da je taj drugi moja sudbina i
stoga ga želimo istraživati cijeli svoj život...
znam da sam našla svoj dio srca jer iskreno sam TRAŽILA SRCEM A NE OČIMA a svijetlo koje sam bacila na njega sad obasjava i mene....
p.s tema ovog posta je iz jednog predivnog časopisa a moje nadahnuće je moja
čista ljubav koju trenutno osjećam samo prema njemu...