Kad na Badnjak, u posve mirno popodne, ničim izazvana pukne cijev od bojlera, kad voda krene na sve strane, a kipuća je pa ne možeš prići ventilu da ga zatvoriš, kad prekrije gotovo čitav stan prije no što otrčiš po alat i dohvatiš kliješta, kad raskrvariš ruku šarafeći, a onda nekoliko idućih sati provedeš u namakanju ručnika i žmikanju istih, kad odmah upališ veš mašinu da opere sve čime si u navali panike brisao pod, kad nazoveš majku da joj isto priopćiš, a ona ostane savršeno mirna-
shvatiš da dignuti parket u jednoj od soba i nije najgore što se čovjeku može dogoditi.
Umjesto da svi skupa žalimo nad uništenim ručnicima i preuređivanju koje slijedi za koji sat krenut ćemo put crkve i zahvaljivati Bogu što smo živi, zdravi i čitavi.
Za parket lako.
Neka je i vama blagoslovljen i miran Božić, pun ljubavi i svakako- u društvu najdražih.
