Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
subota, 09.12.2006.
Sve što volim
Još sam uvijek ista ona Malena.
Ne dam se.
I ne pljujem sama sebi u facu.
Prošli je post bio navala inspiracije, a kad riječi žele biti napisane ja se ne oglušujem. Bio je to tek pokušaj da jednom napišem nešto što je moje, a opet nije. Nešto što izvire iz mene, a ne opisuje me. Krivo ste shvatili.
Jer, iako me jučer osim gripe počela hvatati i predbožićna groznica (a pritom ne mislim na šopingmaniju, ne mislim ni na što dobro i pozitivno) dan je završio euforijom (tu opet ne mislim na ono voćno čudo od jogurta, već na stanje pretjeranog oduševljenja*).
Ako je suditi po prošlim Badnjacima, Božićima, Štefanjima i svemu što im prethodi i iza njih slijedi, za očekivati je da moj odmor neće početi usporedno s praznicima. Ako i počne, uživat ću u njemu gotovo sama samcata. Ljubav će zgibat kući čim obavi predavanja (isto vrijedi i za idući vikend i zbog toga sam ponajviše cmoljava), moji će izgleda opet raditi na bar dva od spomenuta tri dana, a ja ću sjediti ovdje negdje i tuliti ko kišna godina. Kao da mi nije dovoljno što se ljudi okreću na ulici za mnom čim progovorim zbog glasa koji je kao u tek mutiranog dečkića, dubok i smiješan.
Suznih očiju (ovoga puta od punog nosa i grla ranije spomenutog) nakon više nego napornog dana jedva sam se natjerala da izađem iz stana i prošetam s Ljubijem. Ma lažem. Izašla bih valjda i s temperaturom 40 i bez ikakvog glasa. Šetnja je trajala taman toliko dugo da mi vrati smiješak na lice. Da obiđemo sve štandove, zagrabimo za kvaku dm-a koji se upravo zatvorio, odemo do idućeg, po ko zna koji put svratimo i u Turbo Limač da postiskam sve trbuščiće i pomazim sve plišance, nagovorim ga da bar onaj vikend prije praznika ostane ovdje da prespavam, da produžimo do njegovog stana, zavalimo se pa ko pravi stari bračni par gledamo hoće li Danijel napokon napustiti kuću. Ne, nije me sram. Ni toga što volim DeeMove, ni što spavam s Care Bearom, ni što gledam Big Brother i ovako javno to priznajem.
A kako sam provela ostatak večeri i dobar dio noći?
Slušajući slavonske bećarce.
Napokon sam (hvala Ljubav, hvala prijatelj njegov) našla temu za seminar iz Hrvatske usmene književnosti pa sam se puna elana bacila na posao. I kao da mi sve već spomenuto nije moglo dan uljepšati do krajnjih granica- jučer sam odvalila još jedan seminarski rad. Dva u jednom danu. I sad se mogu u potpunosti posvetiti samo i jedino staroslavenskom. Prije i poslije večerašnjeg koncerta, naravno.
Život je lijep!
*tako kaže Anić
