Kad smo kod datuma i nadimaka /a imajući na umu da je začuđujuće koliko ljudi zna što ono 1309 uz Malenu znači- hvala Amberki /, jako me zanima kako je vaš nastao??
Što je za mene sreća? Kad me kod Njega kao rođendanski poklon dočeka knjiga koji si već duže želim. Kad umjesto puta u Italiju godišnjicu provedem s Ljubavi u zoološkom vrtu. Kad nakon toga skuham rižoto koji «bi bio savršen da nije preslan». Kad s neviđenim poletom obrišem i operem suđe, povješam veš, promijenim posteljinu i zavalim se u krevet. Kad Ljubav za vrijeme prijenosa Lige prvaka masira moje umorne zglobove. Kad cvilim jer ne dobijem, a Ljubi ipak ne popusti. Kad dođem doma doma i ugledam posve postavljene kuhinjske pločice, a na stolu ispunjen zahtjev za max adsl. Kad provjerim mail i shvatim da sam dobila karte za tekmu Zagreb- Dinamo.
Ovo zadnje zadnje se dogodilo pa me sukladno tome najviše drži. Kako na pravom nogometnom stadionu /one na kakvima je Ljubav nekada igrao ne računam/ nikad nisam bila, vjerujem da ću /makar nisam jedna od fanatičnih obožavateljica toga sporta/ većinu utakmice provesti očarana atmosferom.
Hvata me očajnička želja za svime što je slatko, slano, kiselo, ma jestivo općenito, za cmizdrenjem, cmoljenjem i svim ostalim varijacijama na temu. Znam, lijeka nema. Ima tek ljudi koji će me takvu morat trpit.