
Osim što je utorak, posve poseban bez obzira na sve ostalo-danas su odrađeni i zadnji sati u školskoj klupi. Ne osjećam ništa, zbilja. Čak ne razmišljam pretjerano o svemu. Ono što dolazi narednih dana ionako je daleko od ikakve ozbiljnosti.
Namjeravala sam dan s Ljubavi provest na Jarunu, al vrijeme nekako nije obećavajuće, pa odustasmo. Sad umjesto da spavam tipkam bedastoće. Nisam sasvim sigurna zašto i ima li sve skupa smisla. Vjerojatno ne, al nije bitno. Valjda si s vremena na vrijeme smijem dopustiti u neki neorganizirani post..?
Mda…
Sutra je norijada. U prisebnost ne sumnjam. Barem svoju. Možda padne i koja fotkica. Ako ne-naći ćete ih nakon četvrtka sigurno. Maturalna haljina je definitivno nešto čime bih se voljela pohvaliti.