Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
nedjelja, 21.05.2006.
Home again
Današnja je nedjelja vrištala od želje da nikad ne završi. I dok se kiša prelijevala preko sivih oblaka, a nas dvoje gacali po lokvama do autobusa, ja sam više no ikad željela isto. Ipak, sama spoznaja da nedjeljom više ne moram sama u autobus, da on ne ostaje na kolodvoru i tužnih očiju čeka neki drugi vikend, već putujemo zajedno, izlazimo u Zagrebu zajedno, zajedno smo odsad pa nadalje-budila je u meni onaj dobro znani nemir.
Pola je puta on spavao u mome krilu, pola ja u njegovom. Zaokupljene maženjem i paženjem, oke su tjerale usne u osmijeh kakav se na mome licu u zadnje vrijeme rijetko viđa. Fali mu, kaže. A meni teško. Samo me dva dana dijele od kraja srednje škole, norijade, a samo tri od maturalne večeri. Sve je tu negdje. A ja se veselim i onome što će proći i onome što tek dolazi. Pa ipak, divno je živjeti sa spoznajom da će uvijek postojati netko kome sam sve i tko će biti tu ma koliko nepodnošljivo bilo.
