Uz nadljudske napore tjeram ruke da napišu koj redak.Nakon teško podnošljivih 39.3C i cijelog dana uz tablete,šumeće,bolove i groznicu-temperatura se spustila na manje od 38.Oči hoće da iskoče koliko me boli u očnim dupljama,a niz grlo se samo slijeva…
Planovi za još jedan trinaesti nisu bili ni blizu trenutnoj stvarnosti,al tako mi i treba kad izlazim na zimsku temperaturu s netom osušenom kosom.Izludit ću od ovog vremena!I što mi vrijedi što praznici traju kad mi dani prolaze u krevetu.
Bez njega.
Mislim,uz njega da,al moglo je i bolje.
Tako mi i treba

Toliko sam bila zaokupljena važnim i manje važnim stvarima da sa sasvim zaboravila da je prije svega par dana mome blogiću bio rođendan.E pa u to ime