Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
nedjelja, 05.02.2006.
Ne kročim sama....
Teško je shvatiti zašto ljudi toliko pate,zašto je jednostavnije pomiriti se nego boriti,zašto je lakše reći "nema smisla" nego "naći ću smisao".Žaloste me takve stvari,neizmjerno,jer oni rijetki koji će se potruditi da im bude bolje,oni koji neće odustati-najviše će patiti.
Nema tu logike,to mi je savršeno jasno.Nikada je neće biti.
I može tkogod pokušavati objasniti mi sve to kroz mladost,ludost,što li već.Zar je tako teško shvatiti da osjećaš i kad ti je manje nego onima koji ne shvaćaju?
Rekla sam već-voljela bih da mogu ići kroz život i sipati svoju radost.Ne rasipati je,već davati onima koje trenutno neće tako nešto.Voljela bih vidjeti smiješak na svakom čovjeku s kojim dijelim isto nebo.Voljela bih pomoći na sve moguće i nemoguće načine,jer-imam ono što vrijedi,ne jedino bitno,ali vrlo bitno.I kad bi svaka duša ovih naših nepreglednih prostranstava znala da isti zrak negdje udiše samo njegova Sreća,samo njegova Ljubav-o,kako bi radostan bio ovaj svijet!
Noćas ću sklopiti oči uz misli i molitvu za sve njih.Za sve nas.
I danas sam hodala sama.
I bilo je hladno i bilo je pusto,i svakim korakom odumirao je dio moga lica.No pri samoj pomisli na tebe,hladne čestice sporije su jurile zrakom i dirale moje obraze.
Ne,nisam sama.
