Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
petak, 23.12.2005.
Umorio me umor.
Isprazna svakodnevnica.
Površni ljudi.
Krinke na licima.
Uvježbani osmjesi.
A nikad sretniju godinu nisam iza sebe imala.
Nikad toliko ljudi čiju ljubav snažno osjećam.
Nikad nisam toliko plakala od sreće.
A nikad dva dana prije Božića nisam osjećala ovakvu prazninu.
Bilo me strah da se ne istroši.
Sreća.
I nije.
No ja svejedno plačem.
Nisam tužna.
Samo osjećam da neke stvari nisu gdje bi trebale biti.
Stan nikada nije bio prazniji.
Roditelji ovaj vikend rade.Cijeli dan.
A meni suze teku niz obraze što neke stvari nisu ispale drugačije,što sam trošila vrijeme na sve,samo ne na ono što traje i ostaje.
Ne trebam novce,ni one koje imam,ni one koje ću tek zaraditi,ni one koje nikad vidjeti neću.
Želim opet plakati od sreće.
U njegovoj blizini.
A on,on sutra neće na bor staviti ni jednu majušnu kuglicu,mašnicu,neće činiti ništa od onoga što je činio prošlog Badnjaka,neće sa mnom uživati na polnoćki.
Znam da bi to želio.
I ja bih željela.
I znam da nismo krivi ni ja ni on.
Neke stvari jednostavno nisu gdje bi trebale biti....
