Zaboravila sam već kako je neugodno zaboravljati koliko je radovati se sitnicama bitno,da ne kažem potrebno.Koliko je disanje punim plućima korisno,a smijeh na usnama prekrasan.
Ovaj moj ne silazi s mene čitav dan.
Mislim-osmijeh :)
:D
Volim.
I Njega i osmijeh.I sve one koji su mi s par lijepih riječi uljepšali dan.
Ne želim više zaboravljati koliko je divno otvoriti ujutro oči i shvatiti da je preda mnom još jedan dan koji čeka da ga proživim kako spada.
Vama,dragi moji,ne želim ništa manje.