Dragi moji blogeri!
Čitajući sve ove komentare-osjetila sam golemu potrebu nešto otipkati.A stvarno to nisam imala u planu jer čeka me pomalo ubitačan dan u školi,posla ko u priči,a ja otkad sam se ustala visim na netu.Što ću kad vas tako volim.
Čitala bi ja sve vas sinoć (mislim,nemaju svi ADSL pa da mogu visit na netu kad im se hoće:),ali umjesto da sam bila zauzeta zbog odlaska na tekmu Hrvatska-Azerbajdžan,ja bila na ZKM-u.Nikak mi se nije dalo tam.No pokazalo se da je atmosfera puno bolja neg prošli put,opustila se ja sasvim,čak odmorena stigla kući.
Da napomenem-tramvajem.Neka sam ga ja čekala 20minuta na mostu,al bar nisam slušala kojekakve priče u njenom autu.Nisam ni čekala da me pita hoću s njima-na noge lagane i do stanice…
Al nije to ono kaj sam htjela podijelit s vama.
Ljudi,pa danas je petak!!
Dan koji mi već duže puno znači ne samo iz razloga što kreće vikend:) Da,Ljubav sad živi u Zagrebu i da-viđamo se svaki dan kolko nam obaveze dopuste (jer,Njemu faksek traje već tjedan dana) i reko bi čovjek-u čemu je čar?
Moram priznati da me bilo užasno strah prešaltati se s veze na daljinu na svakodnevno viđanje.Bojala sam se nuspojava.Ponovno neosnovano.
Nema više čekanja na kolodvorima,vikenda koji su od petka do nedjelje samo naši…
Bilo me zbilja strah.
Znate,svaki put kad bi se bližio petak,Maleni se počeli gomilat leptirići u bušici.Do petka bi ih bilo cijelo jato.Ne mogu vam opisati kako volim taj osjećaj.Zato i jesam strahovala.
Neću da leptirići nestanu!!
I znate što??
Nisu!
Danas je petak,nastava popodne,ja i dalje brojim sate do našeg susreta.I možda nećemo imati cijeli vikend samo za sebe,al imat ćemo jedno drugo bar 24 sata u komadu.
I nakon više od 2 godine,moje tijelo itekako reagira na petak (i još štošta vezano uz njega;).
Leptirići su i dalje tu.
Zato mislim da s ponosom mogu reći da sam zaljubljena otkad ga znam.
Nikad me nije pustilo.