Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
petak, 02.09.2005.
Što sve čovjek može doživjeti čekajući u redu ispred vrata «Ovjera ortopedskih i ostalih pomagala»
Ponukana postom koji je napisala koki neki dan, ali i onime što sam sama doživjela prije koji sat-odlučila sam s vama podijeliti sljedeće.
Pročitate li post do kraja,nećete požalit,častim kavom onog ko nije doživio niš slično.
Mjesto radnje: Socijalno,Remetinec
Vrijeme: nećemo sad sitničavit,nakon tolko čekanja,više ne znam ni sama
Ljudi: puna čekaona
Posebne oznake: jasno vidljiva molba «molimo isključite svoje mobilne telefone» na zidu
Situacija prva
Vidno iscrpljena majka pokušava stati na kraj svom ajmoreć petogodišnjem hiperaktivnom (ovdje to znači: iznimno zločestom i napornom) sinu.Nakon podužeg vremena,svi se po redu primaju za glavu i u istoj to glavi vjerojatno pitaju isto što i ja «Dobro,kad će više njih dvoje doć na red??!?»
.Napokon,majka ustaje,za njom i prije spomenut dječačić.Situacija u čekaoni postaje «lakša» samo tako.Ali ne.Mali prima za kvaku,izlazi van,lupa vratima,zatim ih ponovno otvara,vješa se za kvaku kao da govori «Vidi,mama,ja sam Tarzan» i nastavlja se ljuljati naprijed-nazad.
Jedina osoba koja malog u cijeloj čekaoni još uvijek može smislit žena je srednjih koja mu se kesi u stilu «Kako slatki mali,buci,buci,gu,gu».I taman kad ga je valjda htjela u tom ljuljajućem položaju pogladit po glavi-DUM! Mali skače s vrata i u sekundi vrata su ponovno zalupljenja,pred očima začuđene žene i na olakšanje sviju nas.
Da rezimiramo: Majka je svo to vrijeme u prostoriji do klafrala s gopođom koja joj je ovjeravala papire.
Situacija druga
Lik maltene uletava u prepunu čekaonu,sjeda i ni pet ni šest hvata se za jaja.Čoh,čoh.Uf,što volim takve.Ajde bar nije stigo dugo uživat-zvoni mu mobitel.Sreća da je prednji džep odmah do šlica,opet se hvata,u prolazu pomazi frendiće (il kak bi ddadd reko-Jožicu:),mobitel u ruku i kreće spika «HALOOO?DA,TU SAM.MA GUŽVA JE.BLABLA.AHA.BLABLA.BLABLABLA.DOOBROOO,AHA.DA.DOBRO.NAZOVEM TE JOŠ KASNIJE.» Inače,to kasnije došlo je u roku od tri minute.Kužite vi to,gosponu dosadno,a tek je došo.«Načekat ćeš se ti još»,mislim si.
Da rezimiramo: Treba li uopće ponavljati priču o postojanju znaka o nemobitelima??
Situacija treća
Samo da još jednom napomenem-sve klupice u tzv.čekaoni još uvijek su pune.
Ulazi gospodin,u čudu gleda dvadesetak pari očiju,odlazi do vrata,prima za kvaku a onda se ko fol okreće prema svima nama uz riječi:»Brzo ću ja,samo trebam ovjerit ovaj papir».Nije nam dugo trebalo.Iz očiju su već sijevale munje,a onda je samo bilo:
»Pa i svi mi trebamo SAMO OVJERIT papir!!!!».Uglas.Uz popratno «idiote,glupane»,kako ko,barem u mislima.
Rezime:Nema ga.Halo??Smo mi ostali idioti il mi se sam čini??
Situacija četvrta
Kad sam napokon ušla unutra-gospođe su bile stvarno superultra ljubazne.Samo,kad sam joj pružila papir o reaparaturi aparatića za zube-blijedo me pogledala,odmjerila s nevjericom par put od glave do pete i upitala:»A to vam je za dijete?».Potrajalo je dok je pristojno nisam uvjerila da nemam još 18. Budem jako skoro,al nemam još.
Slatko sam se nasmijala kad je sve bilo gotova i krenula kući.
