Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
utorak, 16.08.2005.
Nisam tužna. Samo zbunjena od usmljenosti.
Tako mi i treba. A morala sam gledat «Šaptača konjima» još jedanput. A znam kak će završit i još bolje znam da ću tulit ko kišna godina. Taman kad sam misla da neću. Ipak, zanimljivo je da bez obzira na to film ne volim ništa manje. Dapače, volim da me takvi završeci sjete kako ne želim završiti. Daleko od onoga kojeg volim, lažući pritom sve oko i u sebi. I svaki put zaključim isto i svaki put ipak plačem. I onda opet prvom mogućom prilikom uzimam tu knjigu ili film pred sebe i udri. Ne mogu si pomoć.
Da noćas nije bilo filma, možda bi noć i bila mirnija. Ma lažem, ne bi. Tek je treća noć bez tebe, a ja i dalje osjećam gušenje u grlu svaki put kad legnem u taj svoj tako prokleto velik krevet. Preko dana i nije strašno. Al kad padne mrak i ugase se svjetla, a ja sasvim laganog koraka krenem prema sobi-PAF. Sam počnu teć. I nemrem baš ništa. Znam da nemam zašto cvilit, sretnija sam nego ikad što ću te napokon imati blizu, ovaj put zauvijek. Ali ima još do 9.mjeseca dva tjedna. A nakon više od trideset dana spavanja i disanja kraj tebe, prečudno mi je leći sama u krevet.
I svaku noć se iznova nadam da ću se zateći kraj tebe, ušuškana na tvojim prsima. A onda začuti tvoj prekrasan glas kako pita:
«Ljubavi, slobodno ti okrenem leđa?»
Znam da ne možeš zaspati drugačije nego okrenut zidu. A ti znaš da nisam najzadovoljnija zbog toga. I smetalo mi to na neki čudan način. A sve ove noći bez tebe ne bih se bunila da si mi valjda cijeli dan i noć okrenut leđima. I sinoć sam se potiho nadala da će biti tako, da ću te onako s leđa zagrliti i tako sretna zaspati.
Umjesto toga, opet je par suzica okupalo moje lice.
I to znam. Da ne voliš kad plačem. Nije ne meni pritom najugodnije. Ali kao da nakon filma nije bilo dovoljno što sam se onako jadno osjećala, pa sam još krenula do kreveta… E, al ne bi to bilo to da moji nisu imali «par prigodnih». Ti si već spavao, nisam tipkala poruke. Samo sam iz inata svemu ostala spavati u trenirci.
I odma sam se nekak bolje osjećala:)
