Dizemo silne zidove svojih ego tripova
a iza njih smo usamljene skitnice
najgore je kad desi se da u trenu nestane
ono sto gradili smo sad je prazan hram
Kako se lako odreci jedni drugoga
sve svete stvari danas nista ne znace
negdje u tami prkosi pravednik koji doziva
vjetar sto utjehom ce izbrisati bol
Ref. 2x
Pusti nek' misle sto hoce
Opet prkosim u tami ovog' puta nema vracanja
ja sam pravednik ovo su nepravedna sjecanja
pamtim srecu koja traje duplo manje
malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem princ drugi dan sam opet zaba
umoran i nemocan k'o neka stara baba
sve je usporeno opet osjecam se grogi
sve sto boli u trbuhu mi se se zdrobi
Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran
odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
Zasto vise nismo ljudi dobre volje
zasto nase nevalja a tudje je bolje
zasto sve sto raste mi rezemo u korijenu
zasto nepromjenjivi obecavaju promjenu
a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog'
na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog'
Ref. 2x
Zasto dizu se zidovi stvoreni iz boli
i tko su svi ti umjetni idoli
govore sorry kad za milost se moli
a reklame im govore kako se zivi i voli
Zato opet opet idem nazad
duboko ispod, dublje nego ikad
gdje visoko je pod i bit ce mi dobro
sve nevazno proc' ce
a do tada pustam ih nek' misle sta hoce.....
Sinoć san stvarno najbolju namjeru imala da napišem post..
Sretan Vam Božić od srca svima 
...You always seem faster
Stronger and better than I am...
You always seem happy when I`m not...
and sad when you see me Smiling..
You don`t actually know what to do about it
Do you...
Neither do I...
We are meant to be together..
But not capable to see it...
And that`s what hurts the most....
ali..
naime,kompjuter mi se čak 2 put izgasio i shvatih da mi ga možda ipak nije suđeno napisat…
večeras ću pokušat…
a ovisi hoće li bit objavljen u ovom ili drugom obliku…o mojoj pospanosti i vanjskim okolnostima..
sve u svemu…mislin da vam after all dugujem post…
pa
da se vratim na Urbanov koncert…u kojem san se doslovno prepustila
da sve njegove emocije pređu i uliju se u mene…
i toliko se zapravo Slobodnom i Ispunjenom osjetih…
kao nikad dotad…
{svojih ruku..da se Objesim za Tebe..}
nije mi bitno bilo tko je kraj mene..
ima li ikoga…Uopće…
all that mattered was The Feeling..The moment….
a zapravo ni ne znan kako bi van to riječima prenijela jer osjećala san se prekrasno…
onda jedan podugački period samoće,shvačanja i prihvačanja
nekih Novih Stvari kao takvih…
pa stezanje remena…koje počinjem donekle osjećati…
pa moje bezizlazne bitke sa samom sobom oko toga što želim.
kuda idem.što me čeka,što Volim i kakve san žrtve spreman ponijeti da san i Ostvarim…
i tako …svašta nešto sve u svemu…
ludilo i paniku oko Škole neću ni spominjat…
samo dvije riječi :Stressed out !!!!
…momentalno san stavila wmp na pjesme koje nisan odavno čula
pa se sječan nekih starih situacija i stare sebe…ugodno se podsjetit moran priznat..
koliko god bolne i lijepe bile…=)
ljubin vas svih u čelo i grlim puno…
Posebno Hvala Nordijcu na razumijevanju i potpori….=)
Cijenim. =)
stvarno je ponekad šutnja Sasvim dovoljna..
i govori neizrecivo puno toga =)