Volim rosna jutra i zvjezdane noći.
Ne volim ružne snove i buditi se noću.
Volim se smijati,pjevati i vrištati.
Ne volim šugave zimske dane.
Volim se prisjećati starih stvari.
I ponovno im se od srca smijati.
Ne volim bit gažena i sputavana
baš kad sam samouvjerena.
Volim ljude koji znaju ubiti svakodnevicu.
Ne volim razmažene.
Volim znati da nešto mogu.
Prezirem one momente samoće i bezvrijednosti.
Volim svoje ispisane zidove.
Svoj mali mp3 i kvarljive mu slušalice.
Svoje uspone i padove,i opet uspone.
Volim fotografiju.Crno-bijelu pogotovo.
Volim kad me Morwe zagrli.i onako mi se
od srca nasmije.
Ne volim kad san snervana pa vrijeđan sve oko sebe.
Ne volim se zamjerat ljudima.
Volim prolaziti nesmetano životom.
Svojom mirnom,ali i turbulentnom stazom.
Ne mogu si oprostit neke postupke.
Ali volim da sam shvatila.
Volim mijenjati dizajne.
Volim praktične i brižljive ljude.
Volim svoju gitaru.
Konje.Dupine.Kučke i leptire.
Volim iznenađenja.
Ne volim te više.
Volim izbacit neke stvari iz sebe.
Kao što san večeras.

od srca,violina

Kolo od sreće
uokolo vrteći se
ne pristaje.

Ko bi gori,
eto je doli.

A tko doli
gori ustaje.

You know:

I am a dreamer.
And when I wake
You can `t break my spirit..
It is my dreams you take.



Znaš,više mi ništa ne značiš.
zapravo,Mislila sam da te volim.
živjela u tom uvjerenju mjesecima,Znaš?
Al volim je ipak bila malo preteška riječ.

i možda je grezo.
Al mislim da me čak ni ne zaslužuješ.
a možda smo jednostavno dva suprotna svijeta...
koji bi možda..negdje daleko i mogli bit zajedno..

al ovdje definitvno ne.
i drago mi je što san to sama napokon shvatila.

jer biti tako blizu,a zapravo ne biti boli..
a samozavaravati se boli čak i više.

Tako da krećem dalje.

sama.
ponosna.
I svoja.