kiša...
22:37 - nedjelja -
28.10.2007.

Obozavam kišu….
i to sam tek danas shvatila…
onaj božanstveni osječaj
kad mi tisuće sitnih kapljica miluje lice
samo za taj osjećaj…
reči ćete da sam luda…
ma znam ja to i bez vas…
ali…kiša u meni
jednostavno budi previše osjećaja…
od sjete,tuge do blaženstva
I just love being in the rain…
& it`s not because noone knows
I`m crying…
mokre kose,mokrih starki,
šetala sam ulicom…
nigdje nikoga….
samo sjena-tihi odraz mene…
i pogledam ja gore (u nebo jeli)
i preplavi me divan osjećaj…
u tom trenutku zavoljeh kišu…
i sve što Ona donosi…

prije sam voljela samo Njen romor…
i njene mirise ..
tj.mirise prirode minutu nakon…
a sada…
I just live for walking in the rain…

love ya all
hladno pivoooooo gostuje u Gradu....
15:43 - subota -
27.10.2007.
ja još ne mogu vjerovat....
ne mogu vjerovat da Hladno pivo
održava koncert u Gradu za manje za mjesec dana...
točnije 23.11.
waaaaaaaaaaaaaa
ovaj put idem 
definitivno
makar imala febru 41,5
hh,ma zeza,ofkors 
evo jedan mali spot
uživajte i budite mi pozdravljeni... 

no name...
16:52 - nedjelja -
21.10.2007.
Pošto sam kritizirana da mi blog oskudijeva slikama (pazi me što filozofiram,valjda je samo faza) ,odlučila
sam stavit neke,moje,nadam se da če vam se svidjet
iako nisu onako lijepe ko cuurine,a ni misteriozne ko zancine…
pozz curama………i mojim drugim,vjernim komentatorima
volim vas svih 

starke…ne znam kako bi bez njih..predobre su…

waiting for the right one…
,

ajoj...

vile,mitološka bića,vjerujem da postoje..

sviđa mi se ova slika,ne znam zašto,nekako je nice

ova mi je slika moćna (tnx tina)

ajoj,ovo mi je preslatko

…

Somewhere,over the rainbow…

love it…
eto to bi bilo sve,zasad
love ya all 

Hvala Jana...na inspiraciji...

04:58 - četvrtak -
18.10.2007.
Vrime da se pomirim sa svitom
Medju ljudima za koje ne pitam
odavno neko postoji
kome ne prastam a trebao bih
Otkad stavljam kriz
kraj tvoga imena
vodi me bis kroz godine
a jedva se sican zbog cega je
Ref. 2x
Vec je vrime da se pomirim sa svitom
i tiho, k'o da zaronim na dah
u svemu sad mogu naci nesto lipo, lipo
i reci zivote dobar ti dan
Na te grane ja vise ne smim past
na njenu dusu prisit
sve sto nismo dospili
Koliko krivih rici pobigne kroz zube
a ko ce ih stic
ka i perje baceno u vjetar
ne mos pokupit, a ucim se kupit
U svemu sad moram naci
nesto lipo
i reci zivote - dobar ti dan
Ref.
U svemu sad mogu naci
nesto lipo, lipo
i reci zivote - dobar ti dan
Medju ljudima o tome ne pricam
al znaju mi s lica procitati
kome ne prastam a trebao bih
neda mi se smišljat naslov...
15:18 - nedjelja -
14.10.2007.
mislim da bi bilo krajnje vrijeme da napišem novi post…kad već imam novi blog..
puno mi se stvari (i pritom ne mislim na pms) u zadnje vrieme dogodilo pa ne znam otkle početi…
najbolje od jučer,dakle subota 13 (što vam ovaj datum govori)
zaputim vam se ja u 4.30 ujutro s penzićima u sinj( gdje mi je pamet bila
)…
na moju sreću,bila je jedna cura mojih godina tako da smo zajedno proživljavale 
to peterosatno putovanje jer jeli,treba polako vozit da nam se naši dragi,mili penzići ne ustresu…uključujući i moju babu s kojom sam zapravo išla…
(…kome je več dosadno nek dalje ne čita,biče još dosadnije,trust me…)
uglavnom,malo sam pokušavala putem ubit oko.ali naravno to nije bilo moguće jer
su se bakice raspričale,pa sam uključila mp3 i uživala…
vrijeme je bilo prekrasno iako je bilo samo 17 stupnjeva i derala je bura…
taman kad smo trebali skrenut na autoput i povećat brzinu sa 50 na 65 (šala ofkors ),pokvari nam se bas…krasno…
tu smo čekali jedno uru vremena dok se nisu sjetili poslati nam drugi bas…
u međuvremenu naš dragi vodič pričo nam je neke viceve (bolje da ne znate kakve) i sviro ljericu……
kad smo došli u sinj iskrcali smo se na trkalištu (đe se trči sinjska alka jeli) i pošli malo razgledavat…ja i tina na jednu stranu,penziči na drugu…
mi se malo zadržale u kineza,razgledavale neke đinđurije,kad dolazi meni neka baba i govori: Imamo problem…
Ja onako cijela u čudu: Što je bilo? 
A ona će: Baba ti je pala,eno ti je pred crkvom…
samo mi je to još trebalo……otrčim vidit što je s njome..kad ono ne može stat na nogu…a nasre trga smo đe auti ne smiju doć………
nasreču našla se neka dobra žena koja nas je odvela do doma zdravlja u sinju
i dalje smo hitnom prebačeni u bolnicu u splitu…
tamo smo čekale od podne do pet da bi nam nakraju,nakon sve torture rekli da
je kuk slomljen i daće trebat operacija…
prvo nismo vjerovale,onda smo se tješile da su falili jer je rendgenski nalaz pokazivo da je sve u redu…da bi nam nakraju doktorica rekla da je
to stvarno tako i otpremila nas u grad opet s hitnom pomoći…
iako je ovaj izlet bio totalni promašaj,ipak smo iz njega obje nešto naučile:ŠTO NAS NE UBIJE,TO NAS OJAČA… 
Love ya all 


mala zirafa…
this blog's CSS has been confirmed as flawless