Shanghai baby 2
Putujem po svijetu stalno. I bila sam na nekim malo čudnijim mjestima koja su daleko od očiju prosječnog, čak i nadprosječnog turista. I svaki dan vidim nešto novo. I svaki puta se nanovo iznenadim a danas sam shvatila koliko sam naivna u stvari.
Svi znamo da kinezo štošta cenzuriraju. Svi znamo bar nešto malo o tome kako je to nekada bilo, kada im je za dozvolu da odu iz grada posjetiti obitelj u nekom drugom gradu trebala dozvola vlasti. Kada ih je ta ista vlast mogla preseliti i raselti kako im se svidjelo. Pa čak i ovo malo „modernije“ doba, u 90tima kada se Kina kao otvorila, velika večina kineza (čitaj 95%) i dalje ne smije putovati izvan granica zemlje.
Na sve to čovjek „zaboravi“ dok se šeće po ulicama Shanghai-a. Pa čak i nekih manjih gradova. Čak i Peking izgleda samo malo zastrašujuće zbog arhitekture koja je poprilično impozantna ali i tamo čovjek na neki način "zaboravi" za grozote bliže i daljnje povijesti!
Podsjetiš se ako se iz hotela pokušaš spojiti na BBC stranice npr. Pa ti ne ide. Pa shvatiš da su na 10% cenzuriranih stranica na netu. Ali pravi wake up call je kada u tzv International Book Store kupiš Lonley Planet Shangha 2006 edition i onda shvatiš da na stranici 60 i 61 dio teksta nedostaje. Vrlo je nevješto preljepljen naljepnicom da se ne da pročitati. Uz malo CSI treninga text koji je prekriven glasi:
„Chaing Kaishek then fled to the island of Formosa (Taiwan), taknig with him what was left of his airforce and navy, to set up the Republic of China (ROC), naming his new capital Taipei.“
Str. 60 Lonley Planet Shanghai City Guide, izdanje 2006
"In communist China however the rush of economic reform has generated very little in way of political reform. Corruption and inflation have between them led to widespread social unrest, which in 1989 resulted with the demonstrations in Tiananmen Sq.
The demonstrations spread to Shanghai. While students and workers demonstrated, students based at Fudan universitiy constructed their own „statue of liberty.“ The city was threatend with martial law and four days after the massacre in Beijing on 4. June, tanks arrived in Shanghai's Renmin Square. Mayor Zhu Rongji intervened and the momentum petered out after a week or so. Recriminations were swift and sevral demonstrators were publicly shot."
Str. 61 Lonley Planet Shanghai Citiy Guide, izdanje 2006
Ja sam si to prevela od prilike tako da novi kineski naraštaji i dalje ne uče o takvim stvarima. Mislim, ako to pukušavaju sakriti u Lonley Planet-u kaj onda pričaju djeci u školi? U stvari "to" nešto nije nikada ni prestalo. Stvarno sam naivna ako sam mislila da je to nekako drugačije.
A oni su stvarno naivini ako misle da se to ne može pročitati. Dapače, takvim skrivanjem samo će poticati ljude da istražuju. Bar se nadam da hoće.
Tako da u stvari ne znam što me više plaši, moja vlastita ili naivnost nekog cenzora koji je baš tako odlučio sakriti od kineskih masa povjesnu činjenicu. Najjednostavnije skrivanje je to da je tekst u stvari na engleskom a moja nova saznanja su da neovisno o tome kaj uče englesi od osnovne škole, kao i mi, konezi baž ne znaju engleski....
Svi znamo da kinezo štošta cenzuriraju. Svi znamo bar nešto malo o tome kako je to nekada bilo, kada im je za dozvolu da odu iz grada posjetiti obitelj u nekom drugom gradu trebala dozvola vlasti. Kada ih je ta ista vlast mogla preseliti i raselti kako im se svidjelo. Pa čak i ovo malo „modernije“ doba, u 90tima kada se Kina kao otvorila, velika večina kineza (čitaj 95%) i dalje ne smije putovati izvan granica zemlje.
Na sve to čovjek „zaboravi“ dok se šeće po ulicama Shanghai-a. Pa čak i nekih manjih gradova. Čak i Peking izgleda samo malo zastrašujuće zbog arhitekture koja je poprilično impozantna ali i tamo čovjek na neki način "zaboravi" za grozote bliže i daljnje povijesti!
Podsjetiš se ako se iz hotela pokušaš spojiti na BBC stranice npr. Pa ti ne ide. Pa shvatiš da su na 10% cenzuriranih stranica na netu. Ali pravi wake up call je kada u tzv International Book Store kupiš Lonley Planet Shangha 2006 edition i onda shvatiš da na stranici 60 i 61 dio teksta nedostaje. Vrlo je nevješto preljepljen naljepnicom da se ne da pročitati. Uz malo CSI treninga text koji je prekriven glasi:
„Chaing Kaishek then fled to the island of Formosa (Taiwan), taknig with him what was left of his airforce and navy, to set up the Republic of China (ROC), naming his new capital Taipei.“
Str. 60 Lonley Planet Shanghai City Guide, izdanje 2006
"In communist China however the rush of economic reform has generated very little in way of political reform. Corruption and inflation have between them led to widespread social unrest, which in 1989 resulted with the demonstrations in Tiananmen Sq.
The demonstrations spread to Shanghai. While students and workers demonstrated, students based at Fudan universitiy constructed their own „statue of liberty.“ The city was threatend with martial law and four days after the massacre in Beijing on 4. June, tanks arrived in Shanghai's Renmin Square. Mayor Zhu Rongji intervened and the momentum petered out after a week or so. Recriminations were swift and sevral demonstrators were publicly shot."
Str. 61 Lonley Planet Shanghai Citiy Guide, izdanje 2006
Ja sam si to prevela od prilike tako da novi kineski naraštaji i dalje ne uče o takvim stvarima. Mislim, ako to pukušavaju sakriti u Lonley Planet-u kaj onda pričaju djeci u školi? U stvari "to" nešto nije nikada ni prestalo. Stvarno sam naivna ako sam mislila da je to nekako drugačije.
A oni su stvarno naivini ako misle da se to ne može pročitati. Dapače, takvim skrivanjem samo će poticati ljude da istražuju. Bar se nadam da hoće.
Tako da u stvari ne znam što me više plaši, moja vlastita ili naivnost nekog cenzora koji je baš tako odlučio sakriti od kineskih masa povjesnu činjenicu. Najjednostavnije skrivanje je to da je tekst u stvari na engleskom a moja nova saznanja su da neovisno o tome kaj uče englesi od osnovne škole, kao i mi, konezi baž ne znaju engleski....
Shanghai baby
Kao i obično, jedino kada imam nešto pametno za reći, nalazim se u Kini. Ovaj puta malo detaljnije otkrivam Shanghai. Bila sam u SH nekoliko puta u ovih proteklih par godina ali moram priznati da sam se zadnja dva puta imala prilike tek pravo pozabaviti sa gradom.
Kinezi me ne prestaju fascinirati. A SH je ili najmanje kineski gradu u Kini, i šire, ili ako malo bolje razmislim naj kineskiji grad u Kini i šire!
Bože što sve neće izmisliti! Ispravak, bože što sve neće iskopirati. I ostati živi. I ostati kinezi. No nemojte me krivo shvatiti, Shnaghai je jedan odličan grad! Za razliku od Hong Konga:
1. mogu se otvoriti prozori na večini zgrada, uključujući i u uredu
2. možeš ko čovjek sjesti i popiti kavu na terasi (i vrlo brzo odustati od ovog rituala i shvatiti sve prednosti kliatiziranih prostora
3. možeš na ulici sresti osobu stariju od 50 godina
4. možeš upoznati normalne ljude
5. vidiš nebo tu i tamo
6. možeš vidjeti kako je grad izgledao prije 20, 30, 50, 100 i 150 godina
7. možeš prošeati ulicama iz „Carstva Sunca“ i skoro pa vidjeti onog istog prosjaka koji sjedi na ulazu u neku sluper luksuznu vilu
8. možeš se prošetati dobrih pola kilometra a da niti jedna zgrada nema više od tri kata
9. nisu otkrili još temperaturu ispod 20 celzijusa na termostatima svojih klima
Možda bi se i dalo živjeti u ovom gradu. Iako sumnjam. Malo je pre velik iz moje malograđanske perspektive. And nobody speaks english! Osim turista. I ex patova. And I am neither.
Anyhow, gradski doživljaji part one:
Mogu se otvoriti prozori....
U Shanghai-u sam, a kako bi drugačije, službeno. Ovaj puta nešto duže i po nekim drugim službenim dužnostima. Sigurna sam da ste negdje već pročitali u novinama, otvaramo ured tu.
E pa tako sam se zahvaljujući tom poslu susrela sa Kinom at it's best. Shanghai je kao grad iz nekog sci fi filma. Budućnost. Tamo gdje ćemo mi, uz sve nebodere i moderne građevine te broj shopping mallova, biti negdje oko 2250. Treba nam još odprilike 15.000 katova i br još 16 Avenue Mallova. I predlažem da se novi muzej suvremene umjetnosti pretvori u multiplex. I to je to.
Međutim ako malo pogrebeš tu sjajnu površinu ultramodernog grada, staklo, ogledala i čelik neće se razbiti ili oštetiti ali ubrzo shvatiš da se tu u stvari ništa nije promijenilo već duže vrijeme. Osim kaj ne hodaju u uniformama, pokušaš li bilo što napraviti u poslovnom smislu suočen si sa okorjelom birokracijom: minimalno 45 formulara i 17 državnih uprava, agencija i sličnih institucija. I nitko ne govori engleski. I svi ugovori su na kineskom. Pa ti sad gledaj u te crtice i kučice i misli si kaj si potpisao. Ali nema brige. Sve te ugovore u stvari izaje vlada. Pa ti je tak sve isto. Nema promjene. Možeš samo potpisati.
I onda ti oni izdaju potvrdu da si potpisao.
I onda moraš ići registrirati to što si potpisao.
I onda ti oni izdaju ptvrdu da si registrirao.
Onda čekaš.
Onda ti izdaju certifikat.
Onda možeš dalje.
Na kraju dobiješ žig. Onda možeš prestati postojati jer kad jednom dobiješ žig onda se više ne moraš potpisivati na dokumente. Dovoljan je žig. Koji je na kineskom. Kao i sve ostalo!
Nije da je to nešto puno gore od naše hitrorezačke birokracije jer npr. ovjde možeš ipak sa jednim telefonskim pozivom saznati sve informacije koje su ti potrebne za otvaranje tvrtke. Naravno ako znaš kineski! Ne, šalim se. Ozbiljno. Možeš saznati sve, na tečnom kineskom engleskom jeziku. I kada ti jednom kažu sve onda nemoj više nikada nikoga ništa pitati jer će ti svi drugi, pa makar se javili na istom broju telefona, reči totalno nešto drugo! Tako su meni svašta rekli kad sam prvi puta bila ovdje. I prema tome sam isplanirala sve daljnje poslovne korake. Da bi nakon što sam se sjetila da sam nešto zaboravila pitati nazvala isti broj telefona i onda mi je teta rekla skroz nešto drugo. Keeps me busy.
Kinezi me ne prestaju fascinirati. A SH je ili najmanje kineski gradu u Kini, i šire, ili ako malo bolje razmislim naj kineskiji grad u Kini i šire!
Bože što sve neće izmisliti! Ispravak, bože što sve neće iskopirati. I ostati živi. I ostati kinezi. No nemojte me krivo shvatiti, Shnaghai je jedan odličan grad! Za razliku od Hong Konga:
1. mogu se otvoriti prozori na večini zgrada, uključujući i u uredu
2. možeš ko čovjek sjesti i popiti kavu na terasi (i vrlo brzo odustati od ovog rituala i shvatiti sve prednosti kliatiziranih prostora
3. možeš na ulici sresti osobu stariju od 50 godina
4. možeš upoznati normalne ljude
5. vidiš nebo tu i tamo
6. možeš vidjeti kako je grad izgledao prije 20, 30, 50, 100 i 150 godina
7. možeš prošeati ulicama iz „Carstva Sunca“ i skoro pa vidjeti onog istog prosjaka koji sjedi na ulazu u neku sluper luksuznu vilu
8. možeš se prošetati dobrih pola kilometra a da niti jedna zgrada nema više od tri kata
9. nisu otkrili još temperaturu ispod 20 celzijusa na termostatima svojih klima
Možda bi se i dalo živjeti u ovom gradu. Iako sumnjam. Malo je pre velik iz moje malograđanske perspektive. And nobody speaks english! Osim turista. I ex patova. And I am neither.
Anyhow, gradski doživljaji part one:
Mogu se otvoriti prozori....
U Shanghai-u sam, a kako bi drugačije, službeno. Ovaj puta nešto duže i po nekim drugim službenim dužnostima. Sigurna sam da ste negdje već pročitali u novinama, otvaramo ured tu.
E pa tako sam se zahvaljujući tom poslu susrela sa Kinom at it's best. Shanghai je kao grad iz nekog sci fi filma. Budućnost. Tamo gdje ćemo mi, uz sve nebodere i moderne građevine te broj shopping mallova, biti negdje oko 2250. Treba nam još odprilike 15.000 katova i br još 16 Avenue Mallova. I predlažem da se novi muzej suvremene umjetnosti pretvori u multiplex. I to je to.
Međutim ako malo pogrebeš tu sjajnu površinu ultramodernog grada, staklo, ogledala i čelik neće se razbiti ili oštetiti ali ubrzo shvatiš da se tu u stvari ništa nije promijenilo već duže vrijeme. Osim kaj ne hodaju u uniformama, pokušaš li bilo što napraviti u poslovnom smislu suočen si sa okorjelom birokracijom: minimalno 45 formulara i 17 državnih uprava, agencija i sličnih institucija. I nitko ne govori engleski. I svi ugovori su na kineskom. Pa ti sad gledaj u te crtice i kučice i misli si kaj si potpisao. Ali nema brige. Sve te ugovore u stvari izaje vlada. Pa ti je tak sve isto. Nema promjene. Možeš samo potpisati.
I onda ti oni izdaju potvrdu da si potpisao.
I onda moraš ići registrirati to što si potpisao.
I onda ti oni izdaju ptvrdu da si registrirao.
Onda čekaš.
Onda ti izdaju certifikat.
Onda možeš dalje.
Na kraju dobiješ žig. Onda možeš prestati postojati jer kad jednom dobiješ žig onda se više ne moraš potpisivati na dokumente. Dovoljan je žig. Koji je na kineskom. Kao i sve ostalo!
Nije da je to nešto puno gore od naše hitrorezačke birokracije jer npr. ovjde možeš ipak sa jednim telefonskim pozivom saznati sve informacije koje su ti potrebne za otvaranje tvrtke. Naravno ako znaš kineski! Ne, šalim se. Ozbiljno. Možeš saznati sve, na tečnom kineskom engleskom jeziku. I kada ti jednom kažu sve onda nemoj više nikada nikoga ništa pitati jer će ti svi drugi, pa makar se javili na istom broju telefona, reči totalno nešto drugo! Tako su meni svašta rekli kad sam prvi puta bila ovdje. I prema tome sam isplanirala sve daljnje poslovne korake. Da bi nakon što sam se sjetila da sam nešto zaboravila pitati nazvala isti broj telefona i onda mi je teta rekla skroz nešto drugo. Keeps me busy.
