krenula sam pisati neki post o Milanoviću ali onda sam shvatila da nema smisla jer bi se zapetljala u pisanje o osobi koju poznajem o kojoj imam objektivno i dobro mišljenje a kad se sjetim svih komentara koji su ostavljeni na njegovom blogu onda mi zlo od mogućeg objašnjavanja, pitanja i miljon komentara koje ime milanović u zadnje vrijeme izgleda da generira. recimo samo ovo: Vi koji me znate valjda znate da je moje znanje odnosno zanimanje o politici, at best vrlo loše i vrlo površno. No moram priznati da od kada je Zoran zakoračio na javnu scenu hrvatske politike nekako sam našla sve više vremena za politiku odnosno za sva zbivanja oko njega. bila sam ponosna kao da sam mu u krajnju ruku najbliži rod kada je objvljeno da je pobjedio jer sam svjesna koliko je truda, pameti i vremena uložio u svoju karijeru da bi došao do toga gdje je danas. u stvari sam zadovoljna sa svim tim događanjima, ne zato što se slažem (ili ne slažem) sa politikom SDP-a ili zato što mi je on posebno simpatičan, nego zato što si mislim ako je uspio mene apolitičnu i totalno ne zainteresiranu potaknuti na promišljanje onda je to uspio učiniti valjda i sa tisuće drugih ljudi koji su manje nezainteresirani od mene. a da je vrijeme za promjene, vrijeme je.