Napokon sam našla savršenu maskaru
U moru trivijalnih informacija koje me okružuju i koje kao svaka dobrostojeća pripadnica ženskog roda upijam na dnevnoj bazi, od toga koja je maskara sa kojojo četkicom najbolja, do čisto paušalnih objašnjenja kako nabaciti shimmer na lice tu i tamo naiđe neka malo važnija. Wrong. U moru važnih informacija koje nas obasipaju na dnevnoj bazi mi biramo samo one koje na apsolutno niakakv važan način ne dotiću naš život i našu predstavu o istome. Neki se od nas pravdaju ženskošću (kao npr ja malo prije) a neki se od nas pravdaju klasično: to me se ne tiće ja ne mogu utjecati na to.
Tako ja ne mogu utjecati npr na to da li će ili neće HRT objaviti snimku Thompsonovog koncerta na NACIONALNOJ televiziji iako smo kao država upozoreni da ne bi trebali dozvoljavati koncerte koji vrijeđaju i obiluju opće osuđivanim simoblima i znakovljem. Ali zato mogu postaviti pitanje što vi mislite o tome?
Ja sam prvo bila u šoku a onda sam shvatila da je to realnost. Za razliku od savršene maskare koja nikako neće utjecati na moju budućnost i budućnost malene državice u kojoj živim ovo ipak hoće. Možda me neće baš moji najbolji prijatelji svrstati u isti koš sa Iranskim predsjednikom koji štošta trkelja na nacionalnoj televiziji ali sigurna sam da će nas zajednica u civiliziranih nacija naći načina da nam to predbaci.
Divan mi je i apsolutno me začuđuje taj senzbilitet hrvaske televizije koja je nakon javnih osuda tog istog koncerta tako olako odlučila snimkom još jednom potvrditi da mi baš volimo, hranimo i njegujemo nacionalni ekstremizam. Isti onaj zbog kojeg smo kao država spremni osuditi svakoga tko imalo zakorači u tom smjeru u granicama svoje vlastite države.
I ako me netko pita zašto sam post nazvala tako kako sam ga nazvala, odgovor leži uvašim vlastitim trivijalnim glavicama...
Tako ja ne mogu utjecati npr na to da li će ili neće HRT objaviti snimku Thompsonovog koncerta na NACIONALNOJ televiziji iako smo kao država upozoreni da ne bi trebali dozvoljavati koncerte koji vrijeđaju i obiluju opće osuđivanim simoblima i znakovljem. Ali zato mogu postaviti pitanje što vi mislite o tome?
Ja sam prvo bila u šoku a onda sam shvatila da je to realnost. Za razliku od savršene maskare koja nikako neće utjecati na moju budućnost i budućnost malene državice u kojoj živim ovo ipak hoće. Možda me neće baš moji najbolji prijatelji svrstati u isti koš sa Iranskim predsjednikom koji štošta trkelja na nacionalnoj televiziji ali sigurna sam da će nas zajednica u civiliziranih nacija naći načina da nam to predbaci.
Divan mi je i apsolutno me začuđuje taj senzbilitet hrvaske televizije koja je nakon javnih osuda tog istog koncerta tako olako odlučila snimkom još jednom potvrditi da mi baš volimo, hranimo i njegujemo nacionalni ekstremizam. Isti onaj zbog kojeg smo kao država spremni osuditi svakoga tko imalo zakorači u tom smjeru u granicama svoje vlastite države.
I ako me netko pita zašto sam post nazvala tako kako sam ga nazvala, odgovor leži uvašim vlastitim trivijalnim glavicama...
krenula sam pisati neki post o Milanoviću ali onda sam shvatila da nema smisla jer bi se zapetljala u pisanje o osobi koju poznajem o kojoj imam objektivno i dobro mišljenje a kad se sjetim svih komentara koji su ostavljeni na njegovom blogu onda mi zlo od mogućeg objašnjavanja, pitanja i miljon komentara koje ime milanović u zadnje vrijeme izgleda da generira. recimo samo ovo: Vi koji me znate valjda znate da je moje znanje odnosno zanimanje o politici, at best vrlo loše i vrlo površno. No moram priznati da od kada je Zoran zakoračio na javnu scenu hrvatske politike nekako sam našla sve više vremena za politiku odnosno za sva zbivanja oko njega. bila sam ponosna kao da sam mu u krajnju ruku najbliži rod kada je objvljeno da je pobjedio jer sam svjesna koliko je truda, pameti i vremena uložio u svoju karijeru da bi došao do toga gdje je danas. u stvari sam zadovoljna sa svim tim događanjima, ne zato što se slažem (ili ne slažem) sa politikom SDP-a ili zato što mi je on posebno simpatičan, nego zato što si mislim ako je uspio mene apolitičnu i totalno ne zainteresiranu potaknuti na promišljanje onda je to uspio učiniti valjda i sa tisuće drugih ljudi koji su manje nezainteresirani od mene. a da je vrijeme za promjene, vrijeme je.
eto me. opet malo. vratila sam se iz Hong konga, što i nije nešto novo...
već se danima trudim otići na izložbu dragog mi druga mrnarevića pere ali da ga jebeš prosječni radni čovjek koji ne zabušava ne može nikako tu izložbu vidjeti osim da uzme dan godišnjeg. naime državni arhiv, koji je između ostaloga i važna povjesno umjetnička secesijska zgrada radi:
pon - čet: 8.15 - 15.45
pet: 8.15 - 14.00
pa si ti misli. i još onda imaju obraza dati prostor za izložbu, kažu mi odličnu, mladog, kažu druge koke i prezgodnog, druga pere. i tko će ikada doći na tu izložbu. školarci ako im se turnusi potrefe, studenti ako nemaju predavanja cijeli dan, oni koji ne rade. a ja sam osuđena da slušamm tuđe komentare ili da bježim s posla. možda bi trebala neku ekskurziju ili tim bilding organizirati...
zagreb hrvatska metropola....
već se danima trudim otići na izložbu dragog mi druga mrnarevića pere ali da ga jebeš prosječni radni čovjek koji ne zabušava ne može nikako tu izložbu vidjeti osim da uzme dan godišnjeg. naime državni arhiv, koji je između ostaloga i važna povjesno umjetnička secesijska zgrada radi:
pon - čet: 8.15 - 15.45
pet: 8.15 - 14.00
pa si ti misli. i još onda imaju obraza dati prostor za izložbu, kažu mi odličnu, mladog, kažu druge koke i prezgodnog, druga pere. i tko će ikada doći na tu izložbu. školarci ako im se turnusi potrefe, studenti ako nemaju predavanja cijeli dan, oni koji ne rade. a ja sam osuđena da slušamm tuđe komentare ili da bježim s posla. možda bi trebala neku ekskurziju ili tim bilding organizirati...
zagreb hrvatska metropola....
