jedan o čaju
već sam nekada pisala o prednostima koje kineske tetke imaju u odnosu na nas nekineske. tipa da se ne naboraju nikada, da imaju prekrasnu kosu svilenu, da nisu bebele...a tajna je u čaju!
e pa evo vam dragi moji jedan kilometarski o čaju...
čaj je napitak koji se dobiva iz listića sa grma Camellia sinensis. o nikakvim kamilicama i sličnim pripravcima ne pričam kada kažem čaj. evo sigurno niste znali da je čaj vrsta kamelije.
chaj je kao takav 2 naj konzumiranija tekućna na svijetu. nakon vode. najveća proizvodnja: india, kina, sri lanka, kenija. tim redom. ne znam koliko miljona tona se proizvodi godišnje, something like 4...
kina je pradomovina čaja i konzumacije istog. postoji cijelo more legendi o tome kako je čaj nastao, my personal favourite is:
postoje legende u kojima je sam buddha otkrio čaj tako što su mu u kipuću vodu pali listovi i slično.
uglavnom, činjenica je da je konzumacija čaja prvi puta zabilježana u kini za vrijeme vladavine dinastije Han, i to 1000 godina prije krista. pa se stoga kina smatra domovinom čaja.
riječ čaj u obje svoje verzije, belive it or not, znači i čaj kao takav i tea ima korjen u jednom te istom simbolu koji bi vam ja sad tu umetnula ako ću znati kako. here goes 6 uglavnom, na min nan dijalektu ta se riječ čita tę a na kantonskom dijalektu ča. dakle ni tu nema misterije. it all comes from china.
so what's so special about chinese tea? odnosno koja je razlika? kinezi pretežno piju ne oksidirane (ne fermentirane) verzije čajeva. manje ili više sve to raste na istoj vrsti žbunjeva samo je najveća razlika u čaju u tome da li je ili nije oksidirao. naravno da postoje i sorte čaja ali one se u principu dobivaju tako da se u osnovni čaj, daklem bijeli, zeleni ili crni dodaju neki aditivi kao npr u crni čaj bergamot narađa da se dobije earl gray. no taj prvi korak procesiranja čaja od momenta kada je ubran je važan. daklem isti žbunj može izroditi i bijeli, zeleni ili crni čaj.
bijeli čaj je čaj kojem nije dozvoljeno uopće da fermentira/oksidira. mladi listovi ili pupovi su sušeni odmah nakon što su ubrani i to dalje od sunca. ova vrta čaja je dosta rijetka pa je samim time i dosta skupa.
zeleni čaj je čaj koji je pušten da oksidira vrlo mali te je metoda oksidacije prekinuta u ranoj fazi i to u kini pečenjem čaja u velikim metalnim posudama koje meni izgledaju kao veliki wokovi ili kuhanjem na pari kak to rade japanci. uglavno poanta je čaj procesirati 2 dana nakon kaj je ubran. ja puuuuno volim zeleni čaj. s dodatkom jasminovog cvijeta. i još kad je srolan u male kuglice...my apsolute favourite.
crni (crveni) čaj je čaj koji je jako potpuno oksidirao. crni čaj je ono kaj piju englezi, indijci, sri lanka, rusi, kenijci i ostali sa afričkog kontinenta, pa i ono kaj pijemo i mi hrvati. proces oksidacije traje od dva tjedna do jednog mjeseca i tak.
ima još par verzija kao što je žuti ili yellow tea ili neki koji se dobiva u zimi od grančica i preostalog lišća, a taj vole japanci i mikrobiotičari a zove se kukicha.
bijeli i zeleni čaj prepuni su antioksidansa, do 30%! i u tome leži tajna drage moje mladosti, mladolikosti kineza a posebno kinezica. one umjesto vode piju čaj, pretežno zeleni, i neovisno o tome da li je chaj visoke ili niske kvalitete dobivaju dnevno 300% više antioksidansa od nas! zeleni i bijeli chajevi su zdravi, potiču cirkulaciju, probavu, antioksidativna svojstva pomažu u borbi protiv raznih bolesti kao npr rak, pomažu pri visoom tlaku, kod dijabetesa...
većina vas misli da kinezi i japanci svoj dug život i relativnu maldolikost duguje prehrani. ne bih se složila sa time. evo npr. kantonska kuhinja je dosta nezdrava, nije baš masna, ali prepuna je ugljikohidrata, premalo je povrća. ja baš mislim da tajna leži u čaju. i to ne u bilo kakvom čaju, nego u zelenom i bijelom. procesom oksidacije iz crnog čaja se gube antioksidansi a povečava se razina teina.
jesam vas udavila?
e pa evo vam dragi moji jedan kilometarski o čaju...
čaj je napitak koji se dobiva iz listića sa grma Camellia sinensis. o nikakvim kamilicama i sličnim pripravcima ne pričam kada kažem čaj. evo sigurno niste znali da je čaj vrsta kamelije.
chaj je kao takav 2 naj konzumiranija tekućna na svijetu. nakon vode. najveća proizvodnja: india, kina, sri lanka, kenija. tim redom. ne znam koliko miljona tona se proizvodi godišnje, something like 4...
kina je pradomovina čaja i konzumacije istog. postoji cijelo more legendi o tome kako je čaj nastao, my personal favourite is:
Prema jednoj kineskoj legendi koja je dobila na snazi jer se širila skup sa budizmom kineski svećenik, koji je osnovao jednu od budističkih škola, Chan, bio je porpilično ljut jer bi konstantno zaspao pri meditaciji! mislim j.... takvu meditaciju kad uspije zaspati! anyway, bio je toliko ljut da si odrezao kapke. i bacio ih je. i na mjestu gdje su pali naraslo je drvo/žbunj čaja. how romantic!
postoje legende u kojima je sam buddha otkrio čaj tako što su mu u kipuću vodu pali listovi i slično.
uglavnom, činjenica je da je konzumacija čaja prvi puta zabilježana u kini za vrijeme vladavine dinastije Han, i to 1000 godina prije krista. pa se stoga kina smatra domovinom čaja.
riječ čaj u obje svoje verzije, belive it or not, znači i čaj kao takav i tea ima korjen u jednom te istom simbolu koji bi vam ja sad tu umetnula ako ću znati kako. here goes 6 uglavnom, na min nan dijalektu ta se riječ čita tę a na kantonskom dijalektu ča. dakle ni tu nema misterije. it all comes from china.
so what's so special about chinese tea? odnosno koja je razlika? kinezi pretežno piju ne oksidirane (ne fermentirane) verzije čajeva. manje ili više sve to raste na istoj vrsti žbunjeva samo je najveća razlika u čaju u tome da li je ili nije oksidirao. naravno da postoje i sorte čaja ali one se u principu dobivaju tako da se u osnovni čaj, daklem bijeli, zeleni ili crni dodaju neki aditivi kao npr u crni čaj bergamot narađa da se dobije earl gray. no taj prvi korak procesiranja čaja od momenta kada je ubran je važan. daklem isti žbunj može izroditi i bijeli, zeleni ili crni čaj.
bijeli čaj je čaj kojem nije dozvoljeno uopće da fermentira/oksidira. mladi listovi ili pupovi su sušeni odmah nakon što su ubrani i to dalje od sunca. ova vrta čaja je dosta rijetka pa je samim time i dosta skupa.
zeleni čaj je čaj koji je pušten da oksidira vrlo mali te je metoda oksidacije prekinuta u ranoj fazi i to u kini pečenjem čaja u velikim metalnim posudama koje meni izgledaju kao veliki wokovi ili kuhanjem na pari kak to rade japanci. uglavno poanta je čaj procesirati 2 dana nakon kaj je ubran. ja puuuuno volim zeleni čaj. s dodatkom jasminovog cvijeta. i još kad je srolan u male kuglice...my apsolute favourite.
crni (crveni) čaj je čaj koji je jako potpuno oksidirao. crni čaj je ono kaj piju englezi, indijci, sri lanka, rusi, kenijci i ostali sa afričkog kontinenta, pa i ono kaj pijemo i mi hrvati. proces oksidacije traje od dva tjedna do jednog mjeseca i tak.
ima još par verzija kao što je žuti ili yellow tea ili neki koji se dobiva u zimi od grančica i preostalog lišća, a taj vole japanci i mikrobiotičari a zove se kukicha.
bijeli i zeleni čaj prepuni su antioksidansa, do 30%! i u tome leži tajna drage moje mladosti, mladolikosti kineza a posebno kinezica. one umjesto vode piju čaj, pretežno zeleni, i neovisno o tome da li je chaj visoke ili niske kvalitete dobivaju dnevno 300% više antioksidansa od nas! zeleni i bijeli chajevi su zdravi, potiču cirkulaciju, probavu, antioksidativna svojstva pomažu u borbi protiv raznih bolesti kao npr rak, pomažu pri visoom tlaku, kod dijabetesa...
većina vas misli da kinezi i japanci svoj dug život i relativnu maldolikost duguje prehrani. ne bih se složila sa time. evo npr. kantonska kuhinja je dosta nezdrava, nije baš masna, ali prepuna je ugljikohidrata, premalo je povrća. ja baš mislim da tajna leži u čaju. i to ne u bilo kakvom čaju, nego u zelenom i bijelom. procesom oksidacije iz crnog čaja se gube antioksidansi a povečava se razina teina.
jesam vas udavila?
u stvari je dobro vratiti se u taj HK. Kada sam onda jednom tu živjela bila sam totalno luda od života tu. mislila sam da to ima više veze sa mojim privatnim životom nego sa hong kongom kao takvim. onda sam se vratila u zagreb i nije proteklo ni dva mjeseca a ja sam se vech pitala, za kojeg boga sam se vratila! zakaj nisam ostala. i iako su se u tome periodu događale svakojake stvari u mom privatnom životu, tražila stan, kupila, uredila, upoznala brdo nekih novih ljudi, počela se penjati i tako to, ja sam se i dalje nekada pitala da li sam trebala otići. čak sam i u prvom mjesecu sa nekom nostalgijom shetala gradom. sada sam shvatila da je nostalgija bila vezana isključivo i samo uz vrijeme. meteorološki razlozi. u zagrebu sam se smrzavala a tu sam uživala na skoro 20 stupnjeva. sve ostalo je bio totalno bez veze. kao što sam sada i shvatila. neke se stvari neće nikada doduše promijeniti ali sve u svemu nakon trećeg pokušaja ipak sam shvatila da tu ne bi mogla funkcionirati.
1. već me skoro tjedan dana od kada sam došla boli glava
2. my friend steph je otišao u barcelonu. pa ga nema. a grad je beskrajno dosadan bez njega!
3. sada sjedim u uredu i smrzavam se (priča o klimi sigurno se pojavljauje u tekstovima iz perioda kada sam živjela ovdje)
4. sadistico me i dalje maltretira da slikam grad. a kak da ja njemu objasnim da nisam ni fotić ponjela!
5. maštovitost ljudi oko mene 0 bodova.
no to nije poanta ovog posta. htjedoh reći what are the good things, ono kaj bi preselila u zagreb da mogu:
1. zanimljive ljude i face.
2. raznolikost u stilu
3. pogled iz ureda
4. ured (s time da ja mogu upravljati klimom)
5. ljubaznost ljudi koji rade u servisnim uslugama
6. temperaturu, bez vlage, hvala
7. krajolik. hong kong je u stvari što se prirode tiće prekrasan. neki mali brežuljčići, nigdje nije ništa ravno. sve je zeleno, all year around. čak ima i djelova grada gdje su i ti neboderi o.k. uklopljeni. po luci i u kanalu između Kowloona i HK islanda stalno plove neki brodovi. živo je.
8. to što grad nikada ne spava. e tu se stvarno ne možeš prošetati po glavnoj ulici, Ilica npr. pa da nikog nema u 11 navečer. Rain or shine, ljudi stalno nekuda idu. see my text od dva dana prije zašto, ali ako izuzmeš to kao razlog, što je dosta plitko od mene, I agree, onda je to super jedan doživljaj. grad nikada nije pust.
9. nedostaje zdavo seljačka riba sa žara i dobar roštilj (čevapi i punjena pljeskavica), ali manje više sve drugo kaj zamisliš možeš jesti. ako si spreman platiti.
10. radno vrijeme dućana. nema ti da ti se crkva uplete. dućani rade od 10 do 21 a main shopping dijelovi i do 23. ljudima se kasni rad i nedjelja plate. hoćeš, nećeš. nema tu sada moraliziranja o tome kako bi svi trebali u crkvu. i kako je nedjelja dan odmora. meni nije. meni je subota last time I checked in. i kaj da ja sad radim? shopping je personal choice. isto kao i odlazak u crkvu, hram ili sinagogu. bljak, bljak konzumerizam. da ali ovaj grad živi od toga. i živi dobro. vrlo. pa se zato valjda ne bune. ni ljudi ni crkva. evropa a i naša draga država su po tome u dark ages. very dark.
1. već me skoro tjedan dana od kada sam došla boli glava
2. my friend steph je otišao u barcelonu. pa ga nema. a grad je beskrajno dosadan bez njega!
3. sada sjedim u uredu i smrzavam se (priča o klimi sigurno se pojavljauje u tekstovima iz perioda kada sam živjela ovdje)
4. sadistico me i dalje maltretira da slikam grad. a kak da ja njemu objasnim da nisam ni fotić ponjela!
5. maštovitost ljudi oko mene 0 bodova.
no to nije poanta ovog posta. htjedoh reći what are the good things, ono kaj bi preselila u zagreb da mogu:
1. zanimljive ljude i face.
2. raznolikost u stilu
3. pogled iz ureda
4. ured (s time da ja mogu upravljati klimom)
5. ljubaznost ljudi koji rade u servisnim uslugama
6. temperaturu, bez vlage, hvala
7. krajolik. hong kong je u stvari što se prirode tiće prekrasan. neki mali brežuljčići, nigdje nije ništa ravno. sve je zeleno, all year around. čak ima i djelova grada gdje su i ti neboderi o.k. uklopljeni. po luci i u kanalu između Kowloona i HK islanda stalno plove neki brodovi. živo je.
8. to što grad nikada ne spava. e tu se stvarno ne možeš prošetati po glavnoj ulici, Ilica npr. pa da nikog nema u 11 navečer. Rain or shine, ljudi stalno nekuda idu. see my text od dva dana prije zašto, ali ako izuzmeš to kao razlog, što je dosta plitko od mene, I agree, onda je to super jedan doživljaj. grad nikada nije pust.
9. nedostaje zdavo seljačka riba sa žara i dobar roštilj (čevapi i punjena pljeskavica), ali manje više sve drugo kaj zamisliš možeš jesti. ako si spreman platiti.
10. radno vrijeme dućana. nema ti da ti se crkva uplete. dućani rade od 10 do 21 a main shopping dijelovi i do 23. ljudima se kasni rad i nedjelja plate. hoćeš, nećeš. nema tu sada moraliziranja o tome kako bi svi trebali u crkvu. i kako je nedjelja dan odmora. meni nije. meni je subota last time I checked in. i kaj da ja sad radim? shopping je personal choice. isto kao i odlazak u crkvu, hram ili sinagogu. bljak, bljak konzumerizam. da ali ovaj grad živi od toga. i živi dobro. vrlo. pa se zato valjda ne bune. ni ljudi ni crkva. evropa a i naša draga država su po tome u dark ages. very dark.
subota. praznik neki. sjedim u uredu. klima ne radi. vani je oko 32. vlaga 72%. kiša ne pada. čak nije ni skroz oblačno. klasika!
da me netko pita zakaj sjedim tu u uredu ne bi mu baš mogla konkretno odgovoriti. radim. nekaj. došla sam pročitati mailove koji su jucher pristigli kada sam već otišla doma. pročitala sam ih. odogovorila. napravila kaj imam. i još sjedim tu. da o.k. pišem blog. ali i to chu ubrzo zavrshiti. nemrem disati. prozori se ne daju otvoriti. josh malo pa che mi sunce upichiti u prozor. a onda je ipak bolje biti vani. iako ni vani bash nema zraka.
malo me josh jetlag lupa pa mi se spava. onak sam sva krmeljava imam osjechaj. zato chu se uputiti na bazen na 16 katu svog hotela i malo se probuditi. a onda? a ne znam. možda malo prošetam gradom. većeras idem van. malo sa svojim frendovima iz bivsheg zhivota u HK. ja stvarno ne znam da li sam se promijenila toliko u ovih godinu dana ili kaj? ali ne mogu uopće zamisliti da živim ovdje! prije bi valjda mogla živjeti u prestrašnoj kini (zašto prestrašna vi novi pročitajte u starim postovima) nego u ovoj plastičnoj kućici za lutke. mora da sam se promijenila onda ja. jer HK for sure nije. iako, budimo realni, i ja ću uživati u blagodatima umjetnog života, nisam baš toliki karakter. za početak ću se sunčati na teriasi koja je replika neke talijanske terasice na obali. zatim ću uživati u bogatoj ponudi hrane. sigurno ću za "šetnju" gradom koristiti nathodnike, pothodnike i slična klimatizirana mjesta. i da ne bi nogice puno trošila svugdje ću se sigurno penjati eskalatorima. i naravno da chu shoppingirati. pa ja sam ipak jedna tetka samo. a i rasprodaje su ljudi! cipele here i come.
a na kraju svega shu se ipak vratiti kuchi, u svoj novi ne klimatizirani stan, hodati ću kad upeče sunce, uživati u blagodatima pravih terasa uz pravo more i razmišljati kako ovako iz daleka taj HK ipak i nije tako loš!
da me netko pita zakaj sjedim tu u uredu ne bi mu baš mogla konkretno odgovoriti. radim. nekaj. došla sam pročitati mailove koji su jucher pristigli kada sam već otišla doma. pročitala sam ih. odogovorila. napravila kaj imam. i još sjedim tu. da o.k. pišem blog. ali i to chu ubrzo zavrshiti. nemrem disati. prozori se ne daju otvoriti. josh malo pa che mi sunce upichiti u prozor. a onda je ipak bolje biti vani. iako ni vani bash nema zraka.
malo me josh jetlag lupa pa mi se spava. onak sam sva krmeljava imam osjechaj. zato chu se uputiti na bazen na 16 katu svog hotela i malo se probuditi. a onda? a ne znam. možda malo prošetam gradom. većeras idem van. malo sa svojim frendovima iz bivsheg zhivota u HK. ja stvarno ne znam da li sam se promijenila toliko u ovih godinu dana ili kaj? ali ne mogu uopće zamisliti da živim ovdje! prije bi valjda mogla živjeti u prestrašnoj kini (zašto prestrašna vi novi pročitajte u starim postovima) nego u ovoj plastičnoj kućici za lutke. mora da sam se promijenila onda ja. jer HK for sure nije. iako, budimo realni, i ja ću uživati u blagodatima umjetnog života, nisam baš toliki karakter. za početak ću se sunčati na teriasi koja je replika neke talijanske terasice na obali. zatim ću uživati u bogatoj ponudi hrane. sigurno ću za "šetnju" gradom koristiti nathodnike, pothodnike i slična klimatizirana mjesta. i da ne bi nogice puno trošila svugdje ću se sigurno penjati eskalatorima. i naravno da chu shoppingirati. pa ja sam ipak jedna tetka samo. a i rasprodaje su ljudi! cipele here i come.
a na kraju svega shu se ipak vratiti kuchi, u svoj novi ne klimatizirani stan, hodati ću kad upeče sunce, uživati u blagodatima pravih terasa uz pravo more i razmišljati kako ovako iz daleka taj HK ipak i nije tako loš!
