u stvari je dobro vratiti se u taj HK. Kada sam onda jednom tu živjela bila sam totalno luda od života tu. mislila sam da to ima više veze sa mojim privatnim životom nego sa hong kongom kao takvim. onda sam se vratila u zagreb i nije proteklo ni dva mjeseca a ja sam se vech pitala, za kojeg boga sam se vratila! zakaj nisam ostala. i iako su se u tome periodu događale svakojake stvari u mom privatnom životu, tražila stan, kupila, uredila, upoznala brdo nekih novih ljudi, počela se penjati i tako to, ja sam se i dalje nekada pitala da li sam trebala otići. čak sam i u prvom mjesecu sa nekom nostalgijom shetala gradom. sada sam shvatila da je nostalgija bila vezana isključivo i samo uz vrijeme. meteorološki razlozi. u zagrebu sam se smrzavala a tu sam uživala na skoro 20 stupnjeva. sve ostalo je bio totalno bez veze. kao što sam sada i shvatila. neke se stvari neće nikada doduše promijeniti ali sve u svemu nakon trećeg pokušaja ipak sam shvatila da tu ne bi mogla funkcionirati.
1. već me skoro tjedan dana od kada sam došla boli glava
2. my friend steph je otišao u barcelonu. pa ga nema. a grad je beskrajno dosadan bez njega!
3. sada sjedim u uredu i smrzavam se (priča o klimi sigurno se pojavljauje u tekstovima iz perioda kada sam živjela ovdje)
4. sadistico me i dalje maltretira da slikam grad. a kak da ja njemu objasnim da nisam ni fotić ponjela!
5. maštovitost ljudi oko mene 0 bodova.
no to nije poanta ovog posta. htjedoh reći what are the good things, ono kaj bi preselila u zagreb da mogu:
1. zanimljive ljude i face.
2. raznolikost u stilu
3. pogled iz ureda
4. ured (s time da ja mogu upravljati klimom)
5. ljubaznost ljudi koji rade u servisnim uslugama
6. temperaturu, bez vlage, hvala
7. krajolik. hong kong je u stvari što se prirode tiće prekrasan. neki mali brežuljčići, nigdje nije ništa ravno. sve je zeleno, all year around. čak ima i djelova grada gdje su i ti neboderi o.k. uklopljeni. po luci i u kanalu između Kowloona i HK islanda stalno plove neki brodovi. živo je.
8. to što grad nikada ne spava. e tu se stvarno ne možeš prošetati po glavnoj ulici, Ilica npr. pa da nikog nema u 11 navečer. Rain or shine, ljudi stalno nekuda idu. see my text od dva dana prije zašto, ali ako izuzmeš to kao razlog, što je dosta plitko od mene, I agree, onda je to super jedan doživljaj. grad nikada nije pust.
9. nedostaje zdavo seljačka riba sa žara i dobar roštilj (čevapi i punjena pljeskavica), ali manje više sve drugo kaj zamisliš možeš jesti. ako si spreman platiti.
10. radno vrijeme dućana. nema ti da ti se crkva uplete. dućani rade od 10 do 21 a main shopping dijelovi i do 23. ljudima se kasni rad i nedjelja plate. hoćeš, nećeš. nema tu sada moraliziranja o tome kako bi svi trebali u crkvu. i kako je nedjelja dan odmora. meni nije. meni je subota last time I checked in. i kaj da ja sad radim? shopping je personal choice. isto kao i odlazak u crkvu, hram ili sinagogu. bljak, bljak konzumerizam. da ali ovaj grad živi od toga. i živi dobro. vrlo. pa se zato valjda ne bune. ni ljudi ni crkva. evropa a i naša draga država su po tome u dark ages. very dark.
Post je objavljen 05.07.2006. u 04:21 sati.