jedan o čaju
već sam nekada pisala o prednostima koje kineske tetke imaju u odnosu na nas nekineske. tipa da se ne naboraju nikada, da imaju prekrasnu kosu svilenu, da nisu bebele...a tajna je u čaju!
e pa evo vam dragi moji jedan kilometarski o čaju...
čaj je napitak koji se dobiva iz listića sa grma Camellia sinensis. o nikakvim kamilicama i sličnim pripravcima ne pričam kada kažem čaj. evo sigurno niste znali da je čaj vrsta kamelije.
chaj je kao takav 2 naj konzumiranija tekućna na svijetu. nakon vode. najveća proizvodnja: india, kina, sri lanka, kenija. tim redom. ne znam koliko miljona tona se proizvodi godišnje, something like 4...
kina je pradomovina čaja i konzumacije istog. postoji cijelo more legendi o tome kako je čaj nastao, my personal favourite is:
postoje legende u kojima je sam buddha otkrio čaj tako što su mu u kipuću vodu pali listovi i slično.
uglavnom, činjenica je da je konzumacija čaja prvi puta zabilježana u kini za vrijeme vladavine dinastije Han, i to 1000 godina prije krista. pa se stoga kina smatra domovinom čaja.
riječ čaj u obje svoje verzije, belive it or not, znači i čaj kao takav i tea ima korjen u jednom te istom simbolu koji bi vam ja sad tu umetnula ako ću znati kako. here goes 6 uglavnom, na min nan dijalektu ta se riječ čita tę a na kantonskom dijalektu ča. dakle ni tu nema misterije. it all comes from china.
so what's so special about chinese tea? odnosno koja je razlika? kinezi pretežno piju ne oksidirane (ne fermentirane) verzije čajeva. manje ili više sve to raste na istoj vrsti žbunjeva samo je najveća razlika u čaju u tome da li je ili nije oksidirao. naravno da postoje i sorte čaja ali one se u principu dobivaju tako da se u osnovni čaj, daklem bijeli, zeleni ili crni dodaju neki aditivi kao npr u crni čaj bergamot narađa da se dobije earl gray. no taj prvi korak procesiranja čaja od momenta kada je ubran je važan. daklem isti žbunj može izroditi i bijeli, zeleni ili crni čaj.
bijeli čaj je čaj kojem nije dozvoljeno uopće da fermentira/oksidira. mladi listovi ili pupovi su sušeni odmah nakon što su ubrani i to dalje od sunca. ova vrta čaja je dosta rijetka pa je samim time i dosta skupa.
zeleni čaj je čaj koji je pušten da oksidira vrlo mali te je metoda oksidacije prekinuta u ranoj fazi i to u kini pečenjem čaja u velikim metalnim posudama koje meni izgledaju kao veliki wokovi ili kuhanjem na pari kak to rade japanci. uglavno poanta je čaj procesirati 2 dana nakon kaj je ubran. ja puuuuno volim zeleni čaj. s dodatkom jasminovog cvijeta. i još kad je srolan u male kuglice...my apsolute favourite.
crni (crveni) čaj je čaj koji je jako potpuno oksidirao. crni čaj je ono kaj piju englezi, indijci, sri lanka, rusi, kenijci i ostali sa afričkog kontinenta, pa i ono kaj pijemo i mi hrvati. proces oksidacije traje od dva tjedna do jednog mjeseca i tak.
ima još par verzija kao što je žuti ili yellow tea ili neki koji se dobiva u zimi od grančica i preostalog lišća, a taj vole japanci i mikrobiotičari a zove se kukicha.
bijeli i zeleni čaj prepuni su antioksidansa, do 30%! i u tome leži tajna drage moje mladosti, mladolikosti kineza a posebno kinezica. one umjesto vode piju čaj, pretežno zeleni, i neovisno o tome da li je chaj visoke ili niske kvalitete dobivaju dnevno 300% više antioksidansa od nas! zeleni i bijeli chajevi su zdravi, potiču cirkulaciju, probavu, antioksidativna svojstva pomažu u borbi protiv raznih bolesti kao npr rak, pomažu pri visoom tlaku, kod dijabetesa...
većina vas misli da kinezi i japanci svoj dug život i relativnu maldolikost duguje prehrani. ne bih se složila sa time. evo npr. kantonska kuhinja je dosta nezdrava, nije baš masna, ali prepuna je ugljikohidrata, premalo je povrća. ja baš mislim da tajna leži u čaju. i to ne u bilo kakvom čaju, nego u zelenom i bijelom. procesom oksidacije iz crnog čaja se gube antioksidansi a povečava se razina teina.
jesam vas udavila?
e pa evo vam dragi moji jedan kilometarski o čaju...
čaj je napitak koji se dobiva iz listića sa grma Camellia sinensis. o nikakvim kamilicama i sličnim pripravcima ne pričam kada kažem čaj. evo sigurno niste znali da je čaj vrsta kamelije.
chaj je kao takav 2 naj konzumiranija tekućna na svijetu. nakon vode. najveća proizvodnja: india, kina, sri lanka, kenija. tim redom. ne znam koliko miljona tona se proizvodi godišnje, something like 4...
kina je pradomovina čaja i konzumacije istog. postoji cijelo more legendi o tome kako je čaj nastao, my personal favourite is:
Prema jednoj kineskoj legendi koja je dobila na snazi jer se širila skup sa budizmom kineski svećenik, koji je osnovao jednu od budističkih škola, Chan, bio je porpilično ljut jer bi konstantno zaspao pri meditaciji! mislim j.... takvu meditaciju kad uspije zaspati! anyway, bio je toliko ljut da si odrezao kapke. i bacio ih je. i na mjestu gdje su pali naraslo je drvo/žbunj čaja. how romantic!
postoje legende u kojima je sam buddha otkrio čaj tako što su mu u kipuću vodu pali listovi i slično.
uglavnom, činjenica je da je konzumacija čaja prvi puta zabilježana u kini za vrijeme vladavine dinastije Han, i to 1000 godina prije krista. pa se stoga kina smatra domovinom čaja.
riječ čaj u obje svoje verzije, belive it or not, znači i čaj kao takav i tea ima korjen u jednom te istom simbolu koji bi vam ja sad tu umetnula ako ću znati kako. here goes 6 uglavnom, na min nan dijalektu ta se riječ čita tę a na kantonskom dijalektu ča. dakle ni tu nema misterije. it all comes from china.
so what's so special about chinese tea? odnosno koja je razlika? kinezi pretežno piju ne oksidirane (ne fermentirane) verzije čajeva. manje ili više sve to raste na istoj vrsti žbunjeva samo je najveća razlika u čaju u tome da li je ili nije oksidirao. naravno da postoje i sorte čaja ali one se u principu dobivaju tako da se u osnovni čaj, daklem bijeli, zeleni ili crni dodaju neki aditivi kao npr u crni čaj bergamot narađa da se dobije earl gray. no taj prvi korak procesiranja čaja od momenta kada je ubran je važan. daklem isti žbunj može izroditi i bijeli, zeleni ili crni čaj.
bijeli čaj je čaj kojem nije dozvoljeno uopće da fermentira/oksidira. mladi listovi ili pupovi su sušeni odmah nakon što su ubrani i to dalje od sunca. ova vrta čaja je dosta rijetka pa je samim time i dosta skupa.
zeleni čaj je čaj koji je pušten da oksidira vrlo mali te je metoda oksidacije prekinuta u ranoj fazi i to u kini pečenjem čaja u velikim metalnim posudama koje meni izgledaju kao veliki wokovi ili kuhanjem na pari kak to rade japanci. uglavno poanta je čaj procesirati 2 dana nakon kaj je ubran. ja puuuuno volim zeleni čaj. s dodatkom jasminovog cvijeta. i još kad je srolan u male kuglice...my apsolute favourite.
crni (crveni) čaj je čaj koji je jako potpuno oksidirao. crni čaj je ono kaj piju englezi, indijci, sri lanka, rusi, kenijci i ostali sa afričkog kontinenta, pa i ono kaj pijemo i mi hrvati. proces oksidacije traje od dva tjedna do jednog mjeseca i tak.
ima još par verzija kao što je žuti ili yellow tea ili neki koji se dobiva u zimi od grančica i preostalog lišća, a taj vole japanci i mikrobiotičari a zove se kukicha.
bijeli i zeleni čaj prepuni su antioksidansa, do 30%! i u tome leži tajna drage moje mladosti, mladolikosti kineza a posebno kinezica. one umjesto vode piju čaj, pretežno zeleni, i neovisno o tome da li je chaj visoke ili niske kvalitete dobivaju dnevno 300% više antioksidansa od nas! zeleni i bijeli chajevi su zdravi, potiču cirkulaciju, probavu, antioksidativna svojstva pomažu u borbi protiv raznih bolesti kao npr rak, pomažu pri visoom tlaku, kod dijabetesa...
većina vas misli da kinezi i japanci svoj dug život i relativnu maldolikost duguje prehrani. ne bih se složila sa time. evo npr. kantonska kuhinja je dosta nezdrava, nije baš masna, ali prepuna je ugljikohidrata, premalo je povrća. ja baš mislim da tajna leži u čaju. i to ne u bilo kakvom čaju, nego u zelenom i bijelom. procesom oksidacije iz crnog čaja se gube antioksidansi a povečava se razina teina.
jesam vas udavila?
