ljubljene moje blogerice, nemojte se ljutiti ali konstatirat chu da smo ipak mi zhene samo zhene. moj blog o grudnjacima je potakao vishe kometara od zhena o ovom, ochitom, problemu nego npr. komentara od frajera od kud sada najednom toliko zhena sa velikim sisama. ili se mozhda oni ipak samo ne razumiju u kosharice?

super mi je ta nasha zhemska solidarnost. primjera radi, kada sam se doselila u HK u roku od tjedan dana sam znala:
- gdje da se idem shishati
- gdje da idem na masazhu
- gdje da idem kod kozmeticharke, noktarke itd.
- gdje mogu kupiti super gudnjake
- u kojim kvartovima su outleti
- gdje kupiti umetke i kamo ih ichi montirati


nisam znala:
- koji broj da zovem u sluchaju potrebe za hitnim intervencijnama
- gdje da idem jesti
- gdje da kupim fotich, mp3, dvd itd
- gdje kupiti zlato i dijamante
- gdje se kupuje namjeshtaj
- gdje da kupujem jeftiniju hranu

naravno da su stvari sa prvog popisa od vitalne vazhnosti. jebesh majstora ak ga ne mogu dochekati u kuchi s savrsheno nalakiranim noktima. ko treba jesti ako nemash kaj za obuchi. i jebesh shtednju na hrani ako ne znash kako ushtedjeti na obleki.

ako zhenu puknu 8000 kilometara daleko od svakog tko je zna ne znachi da mora promijeniti navike i iz micice se pretvoriti u neku novu praktichnu zhenu.