chekaj chekaj. sad sam potpisala peticiju udruge roda na koju sam došla zahvaljujuchi bugenviliji dragoj i sanji i njenom svijetu i ostala propisno zabrinuta. vidjeti chete da se na desnoj strani rodinih stranica nalazi anketa u kojoj je pitanje Mislite li da je IVF (izvantjelesna oplodnja) "težak zločin nad začetim ljudskim životima i njihovom dostojanstvu"? what the fuck?! ko to misli?! pa ipak neko misli. nacrt zakona je vraćen na doradu, opet zbog upetljavanja premile mi crkve i kajaznam koga. znam da su curke vech pisale o tome nedavno. nije mi se dalo komentirati. ali ovo je too much. sama potreba za postavljanjem takvog pitanja bilo gdje i odmah mi se smuchi. pa di se ja to dragi moji vracham?! u srednji vijek. jer nisu struchnjaci dovoljni i nije dovoljno to shto se in vitro oplodnjom omoguchava nebrojenim obiteljima da imaju djecu i naravno da nije dovoljno da imamo velike struchnjake u tom polju medicine. bozhe zastrashujuche pomisli da ne mogu ostati trudna prirodnim putem, a da imam moguchnosti ostati trudna in vitro oplodnjom ali zhivim u drzhavi u kojoj nemam zashtite niti garancije da mogu dochi do djeteta jer nema zakona koji "Za pacijente odjela medicinski potpomognute oplodnje u nekim slučajevima je njegovo donošenje jedini način da dođu do svog djeteta, pogotovo ako je riječ o osobama koje su temeljem medicinske indikacije kandidati za donaciju genetskog materijala. Sada su osuđene na čekanje, a reproduktivna dob im prolazi." (skinuto direktno sa sitea).
nemam komentara.
potpishite peticiju ako niste.
nemam komentara.
potpishite peticiju ako niste.
grrrrrr... bash sam ljuta. umjesto da me puste da se u miru vratim kuchi zadnja dva dana tlaka i stres. prvo mi najavilo dolazak shefa. e sad. ja sam tu trebala biti do 28. medjutim cijela ona zavrzlama sa porezima i chinjenica da neovisno o tome gdje sam u svijetu MORAM predati poreznu prijavu do 28.02.2005. znachi da moram u ponedjeljak to napraviti. u subotu moram josh neke stvari promijeniti i eto, tak sad ispalo da moram 25. doma. nije da se ja bunim. samo shef (big boss) ne zna kad se ja vracham. on misli da sam tu do 28.
e sada pitam ja vas, taman i da jesam tu do 28. to je ponedjeljak. kaj ne bi bilo ljudski pustiti mene da se spakiram i to sve. sama ideja da bi on nekaj od mene ochekivao da radim u subotu i nedjelju prije puta me u stvari najvishe nanervirala. eto svashta.
drugo je naravno klasika od spike da se miljon sitnica dogadja uvijek u zadnji chas. od glupavih sastanaka, do zaposhljavanja novih ljudi, bohe me oprosti pametnih pitanja od pre pametnih ljudi i tak.
a biseri se samo redaju jedan za drugim. koji puta se raztuzhim kada vidim kakvi ljudi u firmi rade na poziciji istoj kao i ja. i isto ih se cijeni. a inteligencija...sobna temperatura. da, da, znam da je svugdje tako. i da ima brdo nekompetentnih ljudi koji zaradjuju isto ili bolje od nas. ali to ne znachi da je to fer ili uredu i da ja nemam pravo uzrujavati se oko toga. koji puta mi dodje da dignem sidro, odem na neki otok i uzgajam masline i ofce. i ne mislim o nichemu. bojim se da bi prolupala za tjedan, dva ali mogu bar malo mashtati.
eto malo sam sada nervozu prebacila na vas. idem sada nekaj raditi a onda se možda vratim sa nekim pametnijim postom!
e sada pitam ja vas, taman i da jesam tu do 28. to je ponedjeljak. kaj ne bi bilo ljudski pustiti mene da se spakiram i to sve. sama ideja da bi on nekaj od mene ochekivao da radim u subotu i nedjelju prije puta me u stvari najvishe nanervirala. eto svashta.
drugo je naravno klasika od spike da se miljon sitnica dogadja uvijek u zadnji chas. od glupavih sastanaka, do zaposhljavanja novih ljudi, bohe me oprosti pametnih pitanja od pre pametnih ljudi i tak.
a biseri se samo redaju jedan za drugim. koji puta se raztuzhim kada vidim kakvi ljudi u firmi rade na poziciji istoj kao i ja. i isto ih se cijeni. a inteligencija...sobna temperatura. da, da, znam da je svugdje tako. i da ima brdo nekompetentnih ljudi koji zaradjuju isto ili bolje od nas. ali to ne znachi da je to fer ili uredu i da ja nemam pravo uzrujavati se oko toga. koji puta mi dodje da dignem sidro, odem na neki otok i uzgajam masline i ofce. i ne mislim o nichemu. bojim se da bi prolupala za tjedan, dva ali mogu bar malo mashtati.
eto malo sam sada nervozu prebacila na vas. idem sada nekaj raditi a onda se možda vratim sa nekim pametnijim postom!
evo ga na, bash na odlasku dochekala najhladniji dan u HK zimi. 9 stupnjeva! znam da nije strashno, ali kad se razmazish i uzmesh u obzir da se u ovih proteklih 7 mjeseci temperatura nije spushtala ispod 16 onda je ovo brrrrrrrr hladno.
malo sam nervoza od povratka. spakirala sam stvari, one koje shaljem avionom, u uredu sam sve sredila kaj sam trebala (a to nije na kraju ispalo puno jer ostajem i dalje direktor ovog ureda). iako je pakiranje i sredjivanje papira dovoljno za nervoziranje, to nije razlog. znam da bu mi usljedilo neko predavanje od majke kad prochita, a i od nekih od vas. dragi tak sporadichno chita blog da se nadam da bu mu ovo promaklo, pa here goes...
nervoza od povratka uzrokovana je pitanjem, da li mi je ovo pametno!? nechu se zavaravati sa kojekakvim neistinama pa chu priznati: najvechim dijelom moj povratak u Zg nakon 7 mjeseci boravka u HK uzrokovan je, ha chim bi drugim, emocijama. pa se pitam zake ja uvijek ko moram nekaj misliti srcom a ne glavom?! bikichica emotivna mi je skroz glupi izgovor u tridesetoj zar ne? al nemrem si pomochi. osim svih onih frustracija zhivota u HK, putovanja u kinu, neimanje kvalitetnog drushtvenog zhivota (partijanje i izlasci nisu kvalitetni drushtveni zhivot), pomanjkanje prijatelja, obitelji i ostalo, najvazhniji razlog mog preuranjenog (by about 5 months) dolaska u zg je dragi.
e sada, ako ste pazhljivo chitali ovaj ovdje kanal psiho terapije, shvatili ste da smo dragi i ja zajedno ravno 9 mjeseci. od kojih smo 7 odvojeni. jel vam sada jasno moje pitanje?
naravno da sam spremna i jedva chekam trenutak kada chemo napokon imati normalan zhivot a ne ova vidjanja koja su diktirana mojim ili njegovim povratkom nekam. i svjesna sam da vishe nisam spremna zhrtvovati svoj privatni zhivot zbog posla. i afkors da sam sigurna u to kaj radim. ali pitanje ipak postoji. da li mi je ovo pametno? od kuda sada meni takva nekakva vjera u tog drugog nekog chovjeka kada sam prethodnih 10 godina prokockala zhivjechi sama. da, bila jesam ubrachena, ali i tada sam zhivot poslovni krojila po sebi samoj. zato mi se valjda i brak raspao.
jesam ja sada napokon shvatila neke nove stvari o sebi? ili je ovo samo josh jedna u nizu aktivnost dobro poznatih kao "glavom u zid" ili "ako prodje, prodje"
nemojte me sada krivo shvatiti. ne predomishljam se ja o mojoj odluci da se vratim. ali postoji chninjenica da nema dragoga, izdrzhala bi tu godinu dana, a mozhda i vishe. pa sada iz te perspektive ja sebe pitam, da li je to pametno. i koliko god razmishljam, odgovor je uvijek isti: ne znam da li je pametno ali znam da me chini sretnom. tak. vracham se doma.
malo sam nervoza od povratka. spakirala sam stvari, one koje shaljem avionom, u uredu sam sve sredila kaj sam trebala (a to nije na kraju ispalo puno jer ostajem i dalje direktor ovog ureda). iako je pakiranje i sredjivanje papira dovoljno za nervoziranje, to nije razlog. znam da bu mi usljedilo neko predavanje od majke kad prochita, a i od nekih od vas. dragi tak sporadichno chita blog da se nadam da bu mu ovo promaklo, pa here goes...
nervoza od povratka uzrokovana je pitanjem, da li mi je ovo pametno!? nechu se zavaravati sa kojekakvim neistinama pa chu priznati: najvechim dijelom moj povratak u Zg nakon 7 mjeseci boravka u HK uzrokovan je, ha chim bi drugim, emocijama. pa se pitam zake ja uvijek ko moram nekaj misliti srcom a ne glavom?! bikichica emotivna mi je skroz glupi izgovor u tridesetoj zar ne? al nemrem si pomochi. osim svih onih frustracija zhivota u HK, putovanja u kinu, neimanje kvalitetnog drushtvenog zhivota (partijanje i izlasci nisu kvalitetni drushtveni zhivot), pomanjkanje prijatelja, obitelji i ostalo, najvazhniji razlog mog preuranjenog (by about 5 months) dolaska u zg je dragi.
e sada, ako ste pazhljivo chitali ovaj ovdje kanal psiho terapije, shvatili ste da smo dragi i ja zajedno ravno 9 mjeseci. od kojih smo 7 odvojeni. jel vam sada jasno moje pitanje?
naravno da sam spremna i jedva chekam trenutak kada chemo napokon imati normalan zhivot a ne ova vidjanja koja su diktirana mojim ili njegovim povratkom nekam. i svjesna sam da vishe nisam spremna zhrtvovati svoj privatni zhivot zbog posla. i afkors da sam sigurna u to kaj radim. ali pitanje ipak postoji. da li mi je ovo pametno? od kuda sada meni takva nekakva vjera u tog drugog nekog chovjeka kada sam prethodnih 10 godina prokockala zhivjechi sama. da, bila jesam ubrachena, ali i tada sam zhivot poslovni krojila po sebi samoj. zato mi se valjda i brak raspao.
jesam ja sada napokon shvatila neke nove stvari o sebi? ili je ovo samo josh jedna u nizu aktivnost dobro poznatih kao "glavom u zid" ili "ako prodje, prodje"
nemojte me sada krivo shvatiti. ne predomishljam se ja o mojoj odluci da se vratim. ali postoji chninjenica da nema dragoga, izdrzhala bi tu godinu dana, a mozhda i vishe. pa sada iz te perspektive ja sebe pitam, da li je to pametno. i koliko god razmishljam, odgovor je uvijek isti: ne znam da li je pametno ali znam da me chini sretnom. tak. vracham se doma.
zidari i shtrik za vijeshanje vesha
bila sam jucher opet u kini. malo sam gledala kroz prozor vlaka i shvatila da ima josh puuuuuno stvari kineskih koje nisam podijelila sa vama. tako da ne brinete dragi moji koji mislite da chu njednom postati dosadna kad se vratim u zg (6 dana, sitno brojim, da citiram oca, do civilne hrane)
keramichke plochice, keramichari i zidari
kad se vozim kroz lijepu nashu negdje nakon zadra pa tamo do negdje iza splita moje estetske okice bodu sve one kuche bez fasada. joj pregrozno. jako pregrozno. ja bi to kazhnjavala. a osim toga, kaj svim tim nefasadiranim ljudima nije jasno da im je izolacija nikakva i da gube vishe love nego da te kuche svoje napokon zavrshe.
kad se vozim kroz kinu primjechujem pomanjkanje nezavrshenih kucha. ak je kucha zidana (jer, da ima i onih koje nisu) onda je gotova. ili je cijela napravljena od nekakve kao "ukrasne" cigle pa je pofarbana u sivo (krasan efekt, shto rechi) ili je cijela u - plochicama.
shto je poanta ove priche? keramichari ovog svijeta, ujedinite se i o'te u kinu! bash sam jucher taj fenomen promatrala. ja mislim da je dobrih 70% zgrada u plochice obmotano. efekt? bolnichki. potkrijepljujem to slikom.
druga poanta ove priche: fasaderi kineski, o'te u hrvata i zavrshite im kuche. hvala.
shtrik za vjeshanje vesha
ne d'o ti bog da se u kini pozhelish obijesiti shtrikom za vijeshanje vesha. ne zato kaj je to glupo ili nekulturno ili kajaznam. naime, u kini taj artikal ne postoji. ako i postoji, ne koristi se u te svrhe. roba se vijesha na vjeshalice, a on se stavljaju na zhicu (ako je kuchanstvo sofisticiranu) razapetu na balkonu, ili na reshetke na balkonu i prozoru (svi stanovi imaju reshetke, pa chak i oni na 23. katu, jer bog zna kada che spiderman dochi u kinu).
imam dodushe ja josh jednu teoriju a ta je da se vesh ne pere nego samo lufta, ali tu teoriju ne mogu potkrijepiti nichim nego samo nekim feelingom. izazvanim vizualnim podrazhajem. ja naime svoju robu stavim na vjeshalicu i objesim na balkon (na shtriku za vjeshanje) ako dodjem izvana pa smrdi po dimu, ili kada vadim zimske stvari iz ormara, da se provjetre.
cijeli efekt oplochichanih (opločićanih, za one koji imaju poteshkocha sa mojim izrazhajem) zgrada se veshom na vjeshalicama daje kineskim gradovima malo kupaonski efekt! no prosudite sami.
keramichke plochice, keramichari i zidari
kad se vozim kroz lijepu nashu negdje nakon zadra pa tamo do negdje iza splita moje estetske okice bodu sve one kuche bez fasada. joj pregrozno. jako pregrozno. ja bi to kazhnjavala. a osim toga, kaj svim tim nefasadiranim ljudima nije jasno da im je izolacija nikakva i da gube vishe love nego da te kuche svoje napokon zavrshe.
kad se vozim kroz kinu primjechujem pomanjkanje nezavrshenih kucha. ak je kucha zidana (jer, da ima i onih koje nisu) onda je gotova. ili je cijela napravljena od nekakve kao "ukrasne" cigle pa je pofarbana u sivo (krasan efekt, shto rechi) ili je cijela u - plochicama.
shto je poanta ove priche? keramichari ovog svijeta, ujedinite se i o'te u kinu! bash sam jucher taj fenomen promatrala. ja mislim da je dobrih 70% zgrada u plochice obmotano. efekt? bolnichki. potkrijepljujem to slikom.
druga poanta ove priche: fasaderi kineski, o'te u hrvata i zavrshite im kuche. hvala.
shtrik za vjeshanje vesha
ne d'o ti bog da se u kini pozhelish obijesiti shtrikom za vijeshanje vesha. ne zato kaj je to glupo ili nekulturno ili kajaznam. naime, u kini taj artikal ne postoji. ako i postoji, ne koristi se u te svrhe. roba se vijesha na vjeshalice, a on se stavljaju na zhicu (ako je kuchanstvo sofisticiranu) razapetu na balkonu, ili na reshetke na balkonu i prozoru (svi stanovi imaju reshetke, pa chak i oni na 23. katu, jer bog zna kada che spiderman dochi u kinu).
imam dodushe ja josh jednu teoriju a ta je da se vesh ne pere nego samo lufta, ali tu teoriju ne mogu potkrijepiti nichim nego samo nekim feelingom. izazvanim vizualnim podrazhajem. ja naime svoju robu stavim na vjeshalicu i objesim na balkon (na shtriku za vjeshanje) ako dodjem izvana pa smrdi po dimu, ili kada vadim zimske stvari iz ormara, da se provjetre.
cijeli efekt oplochichanih (opločićanih, za one koji imaju poteshkocha sa mojim izrazhajem) zgrada se veshom na vjeshalicama daje kineskim gradovima malo kupaonski efekt! no prosudite sami.
femili post
jucher sam mami poslala sms sa tochnim datumom povratka. pitala me jel imama kakvih zhelja (odnosilo se na hranu afkors). rekla sam joj da nemam. samo da je vidim odmah u subotu. zazhelila sam se nje. znam da su sve mame najbolje i to, ali moja je najneiskvarenija osoba koju poznam. koji puta mi se chini naivna, ali nije, nego jednostavno taj njen mozak ne mozhe poimiti neke stvari koje ljudi rade. ja mislim da moju mamu svi vole. zato kaj je prirodna. i malo vudrena u glavu, ali na dobar nachin.
zazhelila sam se i brata. brijach. simpa je. iako se uvijek uspijemo posvadjati.
sistrinku i najsladju nechakinju na svijetu. njih sam se zazhelila ak nish drugo samo da istovarim pol kofera poklona za njih. ipak je vecha fora kupovati curkama!
i tate. tata se uvijek smije. i uvijek je dobre volje. i kad ne bi trebao biti. da, u stvari on se stvarno stalno s nechim zeka (i sa svojim zdravljem) i smije.
zazhelila sam se zagrliti svoju malu bakicu (onu iz onog posta). uvijek je bila sitna, ali sada je ko mala curica, ima tanke ruchice i ramena. moram paziti kad je grlim da ne pukne. ko neka ptichica je njezhna.
i dide sam se zazhelila, afkors. kak mi se zadnji put razveselio kad me vidio...nije mi se niko tak veselio dugo!
a tek tete koja spada manje vishe u kategoriju pozhrtvovnih zhena koje sam misle na sve drugo osim na sebe! i ona isto uvijek dobra volje. a tek kak kuha!!!
bratich koji se navodno nabildao al ne znam jer ga nisam vidjela sto godina. i njega sam se zazhelila. zgodan frajer, navodno je solo, curke! tamnoput, crna kosica. malo pricha!
i drugi bratich koji je u stvari poznata lichnost jer mu je svaki dan ime na TV. samozatajna poznata lichnost, ne! e taj ima curu pa nema reklame.
i moj umjetnichki tetak, maslinar i ex-dizach utega. kakav opis! i njega sam se zazhelila.
i na kraju, moj ujo! kad se samo sjetim kad sam ga zadnji puta vidjela! nechu spominjati taj dogadjaj, ali recimo samo da je to bilo prije 6 godina i da je meni u chast obukao smoking. i skuhao se! pa ipak sam ja jedina nechakinja. e pa fali mi moj ujo.
e pa eto tako.
zazhelila sam se i brata. brijach. simpa je. iako se uvijek uspijemo posvadjati.
sistrinku i najsladju nechakinju na svijetu. njih sam se zazhelila ak nish drugo samo da istovarim pol kofera poklona za njih. ipak je vecha fora kupovati curkama!
i tate. tata se uvijek smije. i uvijek je dobre volje. i kad ne bi trebao biti. da, u stvari on se stvarno stalno s nechim zeka (i sa svojim zdravljem) i smije.
zazhelila sam se zagrliti svoju malu bakicu (onu iz onog posta). uvijek je bila sitna, ali sada je ko mala curica, ima tanke ruchice i ramena. moram paziti kad je grlim da ne pukne. ko neka ptichica je njezhna.
i dide sam se zazhelila, afkors. kak mi se zadnji put razveselio kad me vidio...nije mi se niko tak veselio dugo!
a tek tete koja spada manje vishe u kategoriju pozhrtvovnih zhena koje sam misle na sve drugo osim na sebe! i ona isto uvijek dobra volje. a tek kak kuha!!!
bratich koji se navodno nabildao al ne znam jer ga nisam vidjela sto godina. i njega sam se zazhelila. zgodan frajer, navodno je solo, curke! tamnoput, crna kosica. malo pricha!
i drugi bratich koji je u stvari poznata lichnost jer mu je svaki dan ime na TV. samozatajna poznata lichnost, ne! e taj ima curu pa nema reklame.
i moj umjetnichki tetak, maslinar i ex-dizach utega. kakav opis! i njega sam se zazhelila.
i na kraju, moj ujo! kad se samo sjetim kad sam ga zadnji puta vidjela! nechu spominjati taj dogadjaj, ali recimo samo da je to bilo prije 6 godina i da je meni u chast obukao smoking. i skuhao se! pa ipak sam ja jedina nechakinja. e pa fali mi moj ujo.
e pa eto tako.
kineska nova
joj daj maknite ta srca i to valentinovo treba zakonom zabraniti!
a) osho mi je djagi josh u nedjelju
b) ne moram opisivati kaos vezan uz shopping tu. mamicu im njihovu sve slave!
mi jucher nismo radili. naime kaj. sjechat chete se iz mog posta od prije da je 14 nesretan broj. a josh 14ti nakon kineske nove! mosh misliti. svi su me trazhili slobodan dan ili godishnji, chak su i oni koji nemaju pravo na slobodne dane ili godishnji trazhili taj dan neplacheno. i onda su mi vrlo diskretno objasnili da to nema veze sa valentinovim nego da je 14 bed lak. i shto je 1 nerandni dan u usporedbi sa 365 bed lak dejs. i tak mi nismo radili.
dobro mi je doshlo. neka prehlada me muchi. a i umorna sam. nemam snage vishe ovaj grad prolaziti kao turistichki vodich!
sve u svemu kineska nova u HK vishe nije onak romantichna kak sam si ja to zamishljala. je, vatromet je bio super mrak, ali parada npr...takva guzhvetina da na kraju nismo ni bili. bolje je gledati na TV. jedino je vatromet pre mrak. od ostalih kineskih stvari koje se rade a koje nismo ishli je bacanje naranche sa zheljom na drvo zhelja. to je romantichno. ali mase ljudi oko drveta...i nije bash tako jako. i to sve turisti, ne!
kineska nova godina je vjerski praznik. na staru se godinu skupi cijela obitelj. chisti se stan (da se ochisti sva nesrecha i ochisti put srechi), vechera se zajedno, te se ode u jedan od parkova gdje su shtandovi u kojima se prodaju razni ukrasi. (stavit chu slike naknadno). cijeli grad je okichen patuljastim drvcima mandarina i drvima treshnji koje cvatu (to umjesto nashih borova). kineska nova godina zove se i proljetni festival, pa tako puno obiljezhja ima veze sa proljechem.
ove godine slavili smo 4702. godinu. godinu pijetla ili godinu yiyou (imena godina "recikliraju" se svakih 60 godina). legenda kazhe da je buddha kada je odlazio sa zemlje pozvao zhivotinje da se oproste od njega. samo je 12 zhivotinja doshlo. u znak zahvalnosti nazvao je godine po njima. ma ke kul fora! ja sam inache tigrica (ko bi reko).
nova se godina dochekuje u hramovima ili u krugu obitelji. u hramovima se pale mirishljavi stapichi (shtapovi). hramovi su prije bili podjeljeni u krugove, nivoe, i u odredjenom krugu se kao "zhrtva" moralo zapaliti odredjena velichina shtapicha. naravno vechi shtapovi su bili skuplji pa su samo bogatashi mogli uchi u vishe krugove hrama (krugove blizhe centru) te su na taj nachin bili blizhi bogovima. danas se ta razlika isto mozhe vidjeti po velichini i kolichini mirisnih shtapicha koji se pale u hramovima.
1. dan nove godine je dan crvenih koverti za srechu. naime taj dan brachni parovi daju djeci i neozhenjenim ljudim crvenu kovertu u kojoj je simbolichna svota novaca, za srechu. nova godina se chestita sa kung hei fat choy (ili king xie fa choi na mandarinu) shto u prijevodu znachi blagoslovim vas i obogatite se. kinezima je bogatsvo na prvom mjestu, prije zdravlja i obitelji. sve je u prosperitetu, kaj ti vrijedi da si zdrav ak nemash para!
naravno da se darivanje koverti komercijaliziralo, pa sada npr. i poslodavci daju koverte svojim djelatnicima, ja sam morala dati koverte ovima kaj mi rade na recepciji i chistachici i tak. lijep je obichaj, slazhem se, ali simbolichno vishe nije simbolichno. posatalo je presmjeshno. sad svi paze da ne daju pre malo. ko da je bit u kolichini novca.
2. dan kineske nove mi smo tu imali vatromet. fotke mi bash nisu nekaj uspjele zadnji puta, pa nisam ni snimala. uostalom to se fakat ne mozhe docharati. ja inache volim vatromete, ali ovo je fakat super. vatromet se ispaljuje sa brodova u kanalu izmedju HK otoka i Kowloona. super. a tek zvuk! mrak.
moram pohvaliti super organizaciju, ipak je to gomiletina ljudi, kazhe tata 400.000. bila je guzhva, ali nisam se osjechala ko da nebum mogla izachi i nije bilo nikakvog guranja i to. samo zatvaraju ulicu po ulicu i jednostvno ne pushtaju ljude unutra kada vide da je previshe. dragi i ja smo skoro zakasnili, a i ovak nismo od zgrada vidjeli donji dio vartometa na vodi.
3. dan nish spektakularno, duchani uglavnom rade, osim malih obiteljskih koji poshtuju tradiciju i ne otvaraju dok se bog sreche ne vrati na zemlju. jedino je grad pun ljudi i obitelji koji zajedno nekam shechu i idu.
kazhu moje kinezice da su umorne nakon 4 dana praznika, samo su posjechivali obitelji, jeli i ishli u hram. ko bozhich, zar ne!
a) osho mi je djagi josh u nedjelju
b) ne moram opisivati kaos vezan uz shopping tu. mamicu im njihovu sve slave!
mi jucher nismo radili. naime kaj. sjechat chete se iz mog posta od prije da je 14 nesretan broj. a josh 14ti nakon kineske nove! mosh misliti. svi su me trazhili slobodan dan ili godishnji, chak su i oni koji nemaju pravo na slobodne dane ili godishnji trazhili taj dan neplacheno. i onda su mi vrlo diskretno objasnili da to nema veze sa valentinovim nego da je 14 bed lak. i shto je 1 nerandni dan u usporedbi sa 365 bed lak dejs. i tak mi nismo radili.
dobro mi je doshlo. neka prehlada me muchi. a i umorna sam. nemam snage vishe ovaj grad prolaziti kao turistichki vodich!
sve u svemu kineska nova u HK vishe nije onak romantichna kak sam si ja to zamishljala. je, vatromet je bio super mrak, ali parada npr...takva guzhvetina da na kraju nismo ni bili. bolje je gledati na TV. jedino je vatromet pre mrak. od ostalih kineskih stvari koje se rade a koje nismo ishli je bacanje naranche sa zheljom na drvo zhelja. to je romantichno. ali mase ljudi oko drveta...i nije bash tako jako. i to sve turisti, ne!
kineska nova godina je vjerski praznik. na staru se godinu skupi cijela obitelj. chisti se stan (da se ochisti sva nesrecha i ochisti put srechi), vechera se zajedno, te se ode u jedan od parkova gdje su shtandovi u kojima se prodaju razni ukrasi. (stavit chu slike naknadno). cijeli grad je okichen patuljastim drvcima mandarina i drvima treshnji koje cvatu (to umjesto nashih borova). kineska nova godina zove se i proljetni festival, pa tako puno obiljezhja ima veze sa proljechem.
ove godine slavili smo 4702. godinu. godinu pijetla ili godinu yiyou (imena godina "recikliraju" se svakih 60 godina). legenda kazhe da je buddha kada je odlazio sa zemlje pozvao zhivotinje da se oproste od njega. samo je 12 zhivotinja doshlo. u znak zahvalnosti nazvao je godine po njima. ma ke kul fora! ja sam inache tigrica (ko bi reko).
nova se godina dochekuje u hramovima ili u krugu obitelji. u hramovima se pale mirishljavi stapichi (shtapovi). hramovi su prije bili podjeljeni u krugove, nivoe, i u odredjenom krugu se kao "zhrtva" moralo zapaliti odredjena velichina shtapicha. naravno vechi shtapovi su bili skuplji pa su samo bogatashi mogli uchi u vishe krugove hrama (krugove blizhe centru) te su na taj nachin bili blizhi bogovima. danas se ta razlika isto mozhe vidjeti po velichini i kolichini mirisnih shtapicha koji se pale u hramovima.
1. dan nove godine je dan crvenih koverti za srechu. naime taj dan brachni parovi daju djeci i neozhenjenim ljudim crvenu kovertu u kojoj je simbolichna svota novaca, za srechu. nova godina se chestita sa kung hei fat choy (ili king xie fa choi na mandarinu) shto u prijevodu znachi blagoslovim vas i obogatite se. kinezima je bogatsvo na prvom mjestu, prije zdravlja i obitelji. sve je u prosperitetu, kaj ti vrijedi da si zdrav ak nemash para!
naravno da se darivanje koverti komercijaliziralo, pa sada npr. i poslodavci daju koverte svojim djelatnicima, ja sam morala dati koverte ovima kaj mi rade na recepciji i chistachici i tak. lijep je obichaj, slazhem se, ali simbolichno vishe nije simbolichno. posatalo je presmjeshno. sad svi paze da ne daju pre malo. ko da je bit u kolichini novca.
2. dan kineske nove mi smo tu imali vatromet. fotke mi bash nisu nekaj uspjele zadnji puta, pa nisam ni snimala. uostalom to se fakat ne mozhe docharati. ja inache volim vatromete, ali ovo je fakat super. vatromet se ispaljuje sa brodova u kanalu izmedju HK otoka i Kowloona. super. a tek zvuk! mrak.
moram pohvaliti super organizaciju, ipak je to gomiletina ljudi, kazhe tata 400.000. bila je guzhva, ali nisam se osjechala ko da nebum mogla izachi i nije bilo nikakvog guranja i to. samo zatvaraju ulicu po ulicu i jednostvno ne pushtaju ljude unutra kada vide da je previshe. dragi i ja smo skoro zakasnili, a i ovak nismo od zgrada vidjeli donji dio vartometa na vodi.
3. dan nish spektakularno, duchani uglavnom rade, osim malih obiteljskih koji poshtuju tradiciju i ne otvaraju dok se bog sreche ne vrati na zemlju. jedino je grad pun ljudi i obitelji koji zajedno nekam shechu i idu.
kazhu moje kinezice da su umorne nakon 4 dana praznika, samo su posjechivali obitelji, jeli i ishli u hram. ko bozhich, zar ne!
po mom ne javljanju valjda je obvious da je doshao dragi u Hong Kong. imamo puno posla pa vam se dragi moji jednostavno ne stignem javiti! jedino kaj je vrijeme pregrozno, ali ko da nas to smeta!!!
danas je stara godina. mislim da nebu nekog odbrojavanja i to. chajniz nju jir se slavi doma u krugu obitelji. danas se radi do 13. pa sa onda ide doma i kuha večera i to.
sutra je ona parada sa zmajevima, a preksutra vatromet. vatromet mi malo teshko slikati, ali slikicu sa parade bum stavila na blog!
kung hei fat choy dragi moji, ili i bless you, get rich.
danas je stara godina. mislim da nebu nekog odbrojavanja i to. chajniz nju jir se slavi doma u krugu obitelji. danas se radi do 13. pa sa onda ide doma i kuha večera i to.
sutra je ona parada sa zmajevima, a preksutra vatromet. vatromet mi malo teshko slikati, ali slikicu sa parade bum stavila na blog!
kung hei fat choy dragi moji, ili i bless you, get rich.
bozhe dragi pa vech je veljacha. pasmater, kak vrijeme ide. ostarit chu brzo! kam je otishao sijechanj. jedino dobro u svemu je to kaj se vracham doma za manje od mjesec dana!
to prolazhenje vremena je pogotovo jebada kad radish u dizajnu i proizvodnji ko ja! mi sve nekaj radimo u buduchnosti! evo upravo smo napravili prvu kolekciju jesen/zima 2005/2006. meni je proljeche i ljeto gotovo a nije josh ni pochelo. vech duuuugoio radim ovaj ili slichan posao. prije sam radila ko buyer pa smo gotove kolekcije kupovali bad 4-6 mjeseci unaprijed. dok stvari dodju u duchane ti se vech u slijedechoj sezoni. bljak. sve bi mi krpice ishle na zhifce i samo sam chekala da dodje ovo kaj sam sad naruchivala u duchane. i tak stalno. naravno da me to nije zaustavlo da ipak kupim sve te bljak krpice! vech smo konstatirali da sam pravo zhensko, kaj ne.
sad je situacija josh gora. sad vech par godina radin na dizajnu i proizvodnji. tu sam po 10 mjeseci unaprijed. josh je zima a ja vech slijedechu radim. zhivim u buduchnosti. a to nije dobro. jer se okrenesh i shvatish da je vrijeme fiju proshlo! bozhe kad se samo sjetim da sam vech 10. godina u istoj firmi. da imam 6 godina braka iza sebe. da neke ljude u zhivotu poznam vech 20 godina (bljak, bljak)
a mozhda samo brojim godine i pazim na njih zato kaj sam preshla tridesetu?
to prolazhenje vremena je pogotovo jebada kad radish u dizajnu i proizvodnji ko ja! mi sve nekaj radimo u buduchnosti! evo upravo smo napravili prvu kolekciju jesen/zima 2005/2006. meni je proljeche i ljeto gotovo a nije josh ni pochelo. vech duuuugoio radim ovaj ili slichan posao. prije sam radila ko buyer pa smo gotove kolekcije kupovali bad 4-6 mjeseci unaprijed. dok stvari dodju u duchane ti se vech u slijedechoj sezoni. bljak. sve bi mi krpice ishle na zhifce i samo sam chekala da dodje ovo kaj sam sad naruchivala u duchane. i tak stalno. naravno da me to nije zaustavlo da ipak kupim sve te bljak krpice! vech smo konstatirali da sam pravo zhensko, kaj ne.
sad je situacija josh gora. sad vech par godina radin na dizajnu i proizvodnji. tu sam po 10 mjeseci unaprijed. josh je zima a ja vech slijedechu radim. zhivim u buduchnosti. a to nije dobro. jer se okrenesh i shvatish da je vrijeme fiju proshlo! bozhe kad se samo sjetim da sam vech 10. godina u istoj firmi. da imam 6 godina braka iza sebe. da neke ljude u zhivotu poznam vech 20 godina (bljak, bljak)
a mozhda samo brojim godine i pazim na njih zato kaj sam preshla tridesetu?
o.k. sada kada sam vratila blog u prvobitno stanje pishem.
ovaj sam se prošli tjedan poprilično nanervirala. naime, saznah da hrvatski drzhavljani koji rade u inozemstvu a imaju prebivališta u hrvatskoj, tzv. rezidenti, odnosno JA, moraju u hrvatskoj podnjeti poreznu prijavu i za dohodak koji su ostvarili negdje drugdje a ne samo u hrvatskoj. znachi nisu samo USA i filipini. mozhda sam ja glupa, a vi svi to znate, ali ja nisam pojma imala. ali lako za to. nego ja skidam kapu vrhunskom odjelu upravljanja ljudskim resursima u firmi u kojoj radim. excuse me, ali kaj ne mislite vi da ako tvrtka shalje nekog chovjeka van, i to u mom sluchaju u tri p.m. daleko, da je duzhna chovjeka obavijestiti o svim moguchim stvarima, ukljuchujuchi i porez.
ja sam naime svoj ugovor dogovarala po sistemu, ja za ispod ------ novaca ne idem. s obzirom da u HK chovjek sam placha porez, na taj moj trazheni iznos dodan je iznos poreza i to je bilo to što se plache tiche. sad bi ja pol toga trebala dati! e pa nechu drage moje kradrovske tete. i ne moram. guzda je reko svoje, samo ja se pitam ko je tu lud.
na kraju ne samo da su one smatrale da je moja duzhnost da to snosim, one su mi rekle nek ja zove poreznog savjetnika! za pochetak su mi dale onaj 0800 broj, ali tamo samo mozhesh dobiti informacije o poreznim olakshicama, a onda sam ja istrazhivala koga neshto da pitam. iz HK. to mi se chini skroz racionalno. njihov stav je bio da je prijava poreza duzhnost osobe a ne tvrtke. je da slazhem se. ali drage moje ovdje se radi o nechemu drugome.
sada chu ja ispasti vechi troshak za firmu nego shto jesam, pa ja bi nekom noge polomila da sam gazda toga. iznos fakat nije mali! znate nashe poreze!
bozhe me sachuvaj. kakva nesposobnost. uopche ne ulazim (bar ne josh) u to da moram platiti porez, ali taj stav tih mojih biserki u firmi me fascinirao. na kraju sam sve ishla provjeravati sama, jer nisam vishe vjerovala u njihovu sposobnost. nadala sam se da su u krivu (ne zato kaj che se to mene direktno finacijski ticati) da im mogu rechi I TOLD YOU SO.
na zhalost, bile su u pravu. zakaj bi se drzahava hrvatska bavila nekim konstruktivnim privredjivanjem para kad je porez tak super jedna stvar. pa ajmo mi mujerici uzet dva puta porez. mujerica je naime detashirani radnik. to znachi da smo mi hrvatskoj drzhavi fino lijepo prijavili da mujerica ide po sluzhbenioj duzhnosti van. to smo napravili da mujerica ne bi nedo bog dragi ostala bez 7 mjeseci stazha. sad mi dodje zhao da smo to napravili.
dakle ako, nedo vam bog, odluchite igrati posteno, drzhava che vas prvo nagraditi tako shto che vam na primanja koja primate u hrvatskoj naplatiti vechi porez!!! i onda, jer im to nije dosta, che se htjeti ogrebati za pola vashe plache zaradjene u inozemstvu! ma super. chisto mi dodje da budem poshteni gradjanin jedne tako stimulirajuche drzhave. jedino kaj mi pada na pamet je da se odjavim, odreknem i odem nekam poshteno zaraditi svoje pare!
evo vam zato malo reklame za HK. daklem, godishnja porezna olakshica iznosi 100.000 HKD. ako ste udati/ozhenjeni, samo stavite kvachicu na formularu, imajte kopiju vjenchanog, i opa odmah imate 200.000 HKD porezne olakshice. ako uzmete u obzir da je jedna vrlo dobra placha jednog srednjeg managera oko 20.000 HKD, te ako je taj u braku (upoche nije bitno di brachni partner zhivi) oporezivi dio godishnjeg primanja je 40.000 HKD. na prvih 32.500 HKD plača se 2.5% poreza, a na preostalih 7.500HKD 7.5%. pa si ti sad izrachunaj kolko je to. zato ima tu jako puno stranaca koji primaju plachu. al ak si hrvat, i ako imash prebivalishte u hrvatskoj, a zakaj ti ne bi drzhava uzela malo?
e, da. a postoji i neshto shto se zove sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. kajeto? to je sporazum u kojem pishe da je okej da chovjek plati porez samo u jednoj drzhavi, ili doma ili tam di radi (obichno tam di radi). hrvatska ima potpisan sporazum sa kinom. sporazum se primjenjuje na cijeli teritorij drzhave kine (i teritorijane vod). jedina je jebada kaj mi niko ne zna rechi da li "cijeli teritorij" ukljuchuje i specijalne administrativne regije HK ili Macao. u poreznoj ne znaju, sad provjeravam (da JA provjeravam, jer zakaj bi provjeravala tete iz kadrovske koje su zajebnule) u ministarstvu vanjskih.
imam neku invaziju, ovo je dok di su inache oni putnichki!
ovaj sam se prošli tjedan poprilično nanervirala. naime, saznah da hrvatski drzhavljani koji rade u inozemstvu a imaju prebivališta u hrvatskoj, tzv. rezidenti, odnosno JA, moraju u hrvatskoj podnjeti poreznu prijavu i za dohodak koji su ostvarili negdje drugdje a ne samo u hrvatskoj. znachi nisu samo USA i filipini. mozhda sam ja glupa, a vi svi to znate, ali ja nisam pojma imala. ali lako za to. nego ja skidam kapu vrhunskom odjelu upravljanja ljudskim resursima u firmi u kojoj radim. excuse me, ali kaj ne mislite vi da ako tvrtka shalje nekog chovjeka van, i to u mom sluchaju u tri p.m. daleko, da je duzhna chovjeka obavijestiti o svim moguchim stvarima, ukljuchujuchi i porez.
ja sam naime svoj ugovor dogovarala po sistemu, ja za ispod ------ novaca ne idem. s obzirom da u HK chovjek sam placha porez, na taj moj trazheni iznos dodan je iznos poreza i to je bilo to što se plache tiche. sad bi ja pol toga trebala dati! e pa nechu drage moje kradrovske tete. i ne moram. guzda je reko svoje, samo ja se pitam ko je tu lud.
na kraju ne samo da su one smatrale da je moja duzhnost da to snosim, one su mi rekle nek ja zove poreznog savjetnika! za pochetak su mi dale onaj 0800 broj, ali tamo samo mozhesh dobiti informacije o poreznim olakshicama, a onda sam ja istrazhivala koga neshto da pitam. iz HK. to mi se chini skroz racionalno. njihov stav je bio da je prijava poreza duzhnost osobe a ne tvrtke. je da slazhem se. ali drage moje ovdje se radi o nechemu drugome.
sada chu ja ispasti vechi troshak za firmu nego shto jesam, pa ja bi nekom noge polomila da sam gazda toga. iznos fakat nije mali! znate nashe poreze!
bozhe me sachuvaj. kakva nesposobnost. uopche ne ulazim (bar ne josh) u to da moram platiti porez, ali taj stav tih mojih biserki u firmi me fascinirao. na kraju sam sve ishla provjeravati sama, jer nisam vishe vjerovala u njihovu sposobnost. nadala sam se da su u krivu (ne zato kaj che se to mene direktno finacijski ticati) da im mogu rechi I TOLD YOU SO.
na zhalost, bile su u pravu. zakaj bi se drzahava hrvatska bavila nekim konstruktivnim privredjivanjem para kad je porez tak super jedna stvar. pa ajmo mi mujerici uzet dva puta porez. mujerica je naime detashirani radnik. to znachi da smo mi hrvatskoj drzhavi fino lijepo prijavili da mujerica ide po sluzhbenioj duzhnosti van. to smo napravili da mujerica ne bi nedo bog dragi ostala bez 7 mjeseci stazha. sad mi dodje zhao da smo to napravili.
dakle ako, nedo vam bog, odluchite igrati posteno, drzhava che vas prvo nagraditi tako shto che vam na primanja koja primate u hrvatskoj naplatiti vechi porez!!! i onda, jer im to nije dosta, che se htjeti ogrebati za pola vashe plache zaradjene u inozemstvu! ma super. chisto mi dodje da budem poshteni gradjanin jedne tako stimulirajuche drzhave. jedino kaj mi pada na pamet je da se odjavim, odreknem i odem nekam poshteno zaraditi svoje pare!
evo vam zato malo reklame za HK. daklem, godishnja porezna olakshica iznosi 100.000 HKD. ako ste udati/ozhenjeni, samo stavite kvachicu na formularu, imajte kopiju vjenchanog, i opa odmah imate 200.000 HKD porezne olakshice. ako uzmete u obzir da je jedna vrlo dobra placha jednog srednjeg managera oko 20.000 HKD, te ako je taj u braku (upoche nije bitno di brachni partner zhivi) oporezivi dio godishnjeg primanja je 40.000 HKD. na prvih 32.500 HKD plača se 2.5% poreza, a na preostalih 7.500HKD 7.5%. pa si ti sad izrachunaj kolko je to. zato ima tu jako puno stranaca koji primaju plachu. al ak si hrvat, i ako imash prebivalishte u hrvatskoj, a zakaj ti ne bi drzhava uzela malo?
e, da. a postoji i neshto shto se zove sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. kajeto? to je sporazum u kojem pishe da je okej da chovjek plati porez samo u jednoj drzhavi, ili doma ili tam di radi (obichno tam di radi). hrvatska ima potpisan sporazum sa kinom. sporazum se primjenjuje na cijeli teritorij drzhave kine (i teritorijane vod). jedina je jebada kaj mi niko ne zna rechi da li "cijeli teritorij" ukljuchuje i specijalne administrativne regije HK ili Macao. u poreznoj ne znaju, sad provjeravam (da JA provjeravam, jer zakaj bi provjeravala tete iz kadrovske koje su zajebnule) u ministarstvu vanjskih.
nedavno me neko pitao zakaj pishem blog. besplatna psiho terapija.
imam neku invaziju, ovo je dok di su inache oni putnichki!