grrrrrr... bash sam ljuta. umjesto da me puste da se u miru vratim kuchi zadnja dva dana tlaka i stres. prvo mi najavilo dolazak shefa. e sad. ja sam tu trebala biti do 28. medjutim cijela ona zavrzlama sa porezima i chinjenica da neovisno o tome gdje sam u svijetu MORAM predati poreznu prijavu do 28.02.2005. znachi da moram u ponedjeljak to napraviti. u subotu moram josh neke stvari promijeniti i eto, tak sad ispalo da moram 25. doma. nije da se ja bunim. samo shef (big boss) ne zna kad se ja vracham. on misli da sam tu do 28.
e sada pitam ja vas, taman i da jesam tu do 28. to je ponedjeljak. kaj ne bi bilo ljudski pustiti mene da se spakiram i to sve. sama ideja da bi on nekaj od mene ochekivao da radim u subotu i nedjelju prije puta me u stvari najvishe nanervirala. eto svashta.
drugo je naravno klasika od spike da se miljon sitnica dogadja uvijek u zadnji chas. od glupavih sastanaka, do zaposhljavanja novih ljudi, bohe me oprosti pametnih pitanja od pre pametnih ljudi i tak.
a biseri se samo redaju jedan za drugim. koji puta se raztuzhim kada vidim kakvi ljudi u firmi rade na poziciji istoj kao i ja. i isto ih se cijeni. a inteligencija...sobna temperatura. da, da, znam da je svugdje tako. i da ima brdo nekompetentnih ljudi koji zaradjuju isto ili bolje od nas. ali to ne znachi da je to fer ili uredu i da ja nemam pravo uzrujavati se oko toga. koji puta mi dodje da dignem sidro, odem na neki otok i uzgajam masline i ofce. i ne mislim o nichemu. bojim se da bi prolupala za tjedan, dva ali mogu bar malo mashtati.
eto malo sam sada nervozu prebacila na vas. idem sada nekaj raditi a onda se možda vratim sa nekim pametnijim postom!
Post je objavljen 23.02.2005. u 09:48 sati.