Kod nas je običaj barkama davati imena po jednom od članova obitelji. Tako se često u portu može vidjeti Maro, Đivo, Ana i slična imena. Uz osobna imena najviše su tu i nazivi pojedinih vrsta ptica i životinja: galeb, lignja, kanjac i sl. Kad se velikom brodu daje ime onda uz prisustvo kume koja svečano razbije šampanj od provu ona izgovara njegovo ime koje će ponosno nositi svim morima svijeta. Tako jednom prilikom brodu je dato ime »Pula«. Svi sretni i zadovoljni jer to je ipak naš lijepi grad kojeg resi prekrasna arena. Brod plovio svim morima sve dok jedan dan nije došao u Rumunjsku. Prilikom akostavanja posada broda je primijetila da se lučki radnici previjaju od smijeha. Sa čuđenjem su gledali radnike kako jedan drugoga potežu za rukav dok su pritom nešto ačenavali. Lučke vlasti su došle na brod obaviti rutinsku provjeru dokumenata i ponovno smijeh. Kapetan je zapitao: »Pa dobro možemo li i mi znati što je tako smiješno?« Na to mu je carinik kroz smijeh odgovorio: »Na rumunjskom Pula znači kura*« Sad je svima postalo jasno kako je u njihov porat uplovio veliki kur**. I u mom gradu ljudi daju čudna imena svojim barkama možete se i sami uvjeriti: