I oni su bili dio našeg divnog Grada. Njihove dosjetke i šale prepričavaju se još i danas. Bili su to mudri ljudi, buntovni i svoji. Tu na slikama su Bubo vječni boem, Jozo Pontica, Mato Jarac, Meštar Mato kojega se svi sa sjetom sjećaju. Tu su još Niko Karolina Vlaho Slijepi i Gusto Agazzi, Zano sette culi i Tomo Šeparević kojega se još živo sjećaju mlađe generacije. Uz njega i Papagalo bez kojega nije moglo proći ni jedno otvaranje Ljetnih igara ni tombola za sv. Vlaha. Danas razmišljam kako nema više ni oriđinala u mom rodnom Gradu, fale -itekako. Kad bi ovi mogli uskrsnuti što bi sve govorili tj. komentirali današnja događanja u Gradu, sve ove moguće spletke, krađe, podmetanja, kojekakve ere koji nam nameću svoju "kulturu" itd, itd....