ponedjeljak, 13.03.2006.
crni vikend....
evo za poćetak hvala svima koji su mi poslali svoje komentare na moj post o izgubljenom prijateljstvu... i prije nego krenem s ovim postom htjela bih svima reći da pjesmu koju ste iskritizirali nisam ono " beograd" izostavila tek tako, bilo je s namjerom a one tri točkice se odnose na jedan drugi grad zato i jesu stavljene tri točkice a ne beograd... sto tako meni je draže te pjesme pjevati na mom materinskom jeziku nego na njihovom, oprostite ali to je moje mišljene isto tako slažem se s onim da su njihove pjesme puno osjećajnije nego naše no ja ću uvijek naše stavljati ispred njihovih, pa tako da su meni oliver i gibonni na prvom mjestu... sad idem dalje....
taman sam malo došla sebi od svega što mi se događalo posljednjih dana kad ono.... ovaj vikend opet šok!¨naime dečko u kojeg sam prije nekih 3-4 godine bilja zaljubljena poginuo je u prometnoj nesreći... još ne vjerujem da se to događa i on je jedan od mnogih koji su poginuli u nizu 5 godina... i sad se pitam šta ti je život??? netko u kog si do prije 3 godine gledao kao u najdvinije stvorenje sad više nije tu prisutan, sad ga više nema... i stalno se pitam isto, "zašto tako mora biti???" i uvijek dođem do istog odgovora- jer je bog tako odredio... ne mogu skužiti da u zadnjih pet godina odlaze najdraže osobe iz mog života....ne mogu se pomiriti s tim, jednostavno boli previše, i ne samo mene nego i druge ljude, i oni se to stalno pitaju... pamtim ga kao jednog prekrasnog dečka, uvijek nasmijanog i prekrasnih plavih očiju od kojih ti se zavrti u glavi kad te pogleda... sjećam se da sam išla u crkvu samo zbog njega, da bih ga vidjela makar nedjeljom jer se nismo kretali u istom društvu.... ma jednostavno ovo u zadnje vrijeme nije normalno, ljudi stalno i prebrzo napuštaju moj život.... moj " prijatelj" ( prije par dana- on još postoji samo ne želi postojati za mene, iako će on uvijek biti tu u mojim mislima i srcu, njegov je izbor pa nek se nosi s tim, on gubi više nego ja....), moja baka ( prije 3 mjeseca), moj rođak ( prije 3 godine), sestra moje prijateljice ( 7 dana nakon mog rođaka), i moja jedina najdraža rodica ( prije 10 godina, a imala je samo 10 godina kad je umrla)....
ovim putem htjela bih izraziti sućut obitelji poginulog dečka i i sprićati se što nisam mogla prisusvovati sahrani jer sam radila.... a za sve njih od mene koji stih....
ZA OSOBE KOJE NISU KRAJ MNENE ALI SU SAMNOM
.....
ZNAM SREST ĆEMO SE JEDNOG DANA
BITI ĆEMO OPET ZAJEDNO
TADA ĆE NESTATI OVA TAMA
I BITI ĆEMO KAO PRIJE JEDNO....
.......
DRAGA MOJA ANA MOJE MISLI SU S TOBOM
I NIKAD TE ZABORAVITI NEĆU
POLAKO SE NOSIM SA SVOJIM BOLIM
AL JEDNOM ĆEMO ZAJEDNO PODIJELITI SREĆU.
VOLJELA BIH DA SI KRAJ MENE
DA DJETINJSTVO VRATIMO NAŠE
OVAKO MI SRCE OD TUGE VENE
OSTAVLJAM IZA SEBE PRAZNE ĆAŠE...
I NOĆAS OVU DIŽEM SAMO ZA TEBE
NAZDRAVLJAM GODINAMA IZA NAS
OVAKO JEDINO SMIRIM SEBE
I U OVOM PONEKDA TRAŽIM SPAS!!
.......mojoj rodici Anamariji.....
................
I SAD NAKON TRI MJESECA NE MOGU VJEROVATI DA TE VIŠE NEMA, TI SI MI BILA OSLONAC U ŽIVOTU, MOJA MAJKA I MOJA BAKA... BILA SI TAKO PONOSNA NA MENE I NA SVE ŠTO SAM POSTIGLA U ŽIVOTU, AM NEĆEŠ VIDJETI ONO NAJVAŽNIJE, ONO ŠTO SI ODUVIJEK HTJELA, DA SE UDAM I DA POSTANEŠ PRABAKA, A TO TI JE BILA NAJVEĆA ŽELJA.... BILA SAM TVOJA MEZIMICA I TVOJE SVJETLO I UVIJEK SI SE TRUDILA DA ME ODVEDEŠ NA BOLJI PUT I USPJELA SI U TOME, SVI PRIČAJU KAKO TI LIĆIM PO NARAVI.... UVIJEK SI MISLILA NA MENE PA TAKO I ONOG DANA KAD SI OTIŠLA, SPREMILA SI SVOJ POKLON ZA MOJU UDAJU I SVOJE NAUŠNICE SI OSTAVILA MENI..... NOSIT ĆU IH ONAJ DAN KAD STANEM PRED BOGA I ZAKUNEM SE PRED NJIM NA VJERNOST DO KRAJA ŽIVOTA SVOM ANTI..... TOLIKO SAM TI TOGA HTJELA REĆI.... OTIŠLA SI A NISAM TI STIGLA REĆI DA SAM SE ZARUĆILA, NISAM USPJELA PRIMITI TVOJ BLAGOSLOV KOJI MI JE UVIJEK BIO VAŽAN U ŽIVOTU, UDAT ĆU SE A TI NEĆEŠ VIDJETI MOJ SMJEŠAK I MOJE SUZE KAD NAPUSTIM OBITELJ.... VOLIM TE I ZNAM DA ME OD NEKUD ČUVAŠ I VODIŠ PRAVIM PUTEM KROZ ŽIVOT
...............mojoj najdražoj baki...........
................
nikad ti oprostiti neću onaj naćin na koji si otišao i što si svima napravio.....
digao si ruku na sebe, a tako mlad si bio, nisi ništa o životu naućio a htio si otići, zašto nisi razmišljao o onima koje ostavljaš iza sebe???? oni koji su te voljeli i koji te još vole pate zbog tvoje odluke.... ja se stalno pitam kojim povodom??? znaš li koliko boli i tuge si ostavio????znaš li hrvoje kako boli????kao da si nas izdao!!!! a zbog ćega???? ipak ma koliko boljelo pamtimo te po dobrom i mislimo na tebe.........
.................mom rođaku..................
...........................
imao si najljepše plave oči
kad bi pogledao svjet bi se rušio
patila bih za njima u samoći
i zamišljala kako bi se u mojim poljubcima ugušio...
a sad??? sad te više nema
otišao si i ostavio tugu iza sebe
našom ulicom nadvila se sjena
i jedno srce sad plaće i zebe...
za tobom sad plaću mama i tata
i tvoja dva mlađa brata
tvoja djevojka je shrvana od boli
i njeno srce neće prestati da te voli...
i sad mi je tvoja pred oćima slika
svaka kapljica kiše
bit će odraz tvog lika
i tvog tijela koje je prestalo da diše.......
..........mojoj bivšoj ljubavi.......
laku noć svima.....
- 23:47 -