GMO roller Chi to be
|
Tata, a zakaj ova teta nema cipele? Vidiš dušo da teta nosi role u rukama, valjda su joj se potrgale. Ne, teti se nisu potrgale role, nego teta ne zna prijeći preko ceste u rolama, teta zapinje na trake zebre i nije dovoljno brza, a kada dođe s druge strane pred rinzol ne može se popeti na njega. Ali recimo da su se teti potrgale role...bolje nego da dijete odraste znajući da je možda očekuju takvi trenuci...prljanja čarapa novozagrebačkim asfaltom. Jednom ću naučit rolat ko da su mi kotači izrasli iz tabana....kad budem GMO roler Chi. Mučim se s jednom poslovnom situacijom...s kojom se mučim već neko vrijeme...imam s jedne strane učenje i fax, a s druge strane 2 udruge...obje drage, obje zahtjevne, jedna već sada daje i znanje i iskustvo i poticaj i u krajnju ruku i lovu...a ova druga, ima samo potencijal, manjak motivacije, osjećaj da nisam samostalna u ničemu a i grižnju savjeti ako kao štakor napustim brod (koji iskreno rečeno uopće ne tone)... Neznam što da radim. Osjećam da ne mogu imati oboje, i što je najbolje niti ne želim oboje. U prvom...ovom trenutno dražem slučaju, sam se našla već i prije, radila i otišla, pa se vratila, sada su odnosi super, a ja osjećam da je sve ok i da se neće pogoršati, pomalo mi je žao što nemam i ne želim davati trenutno više vremena za to jer imam fakat puno učenja i baš mi je drago da to svi poštuju. A ova druga udruga, do sada mi je davala samo sretna iskustva, a u zadnje vrijeme sve više frustracija, možda sam se umorila, ne znam, možda sam shvatila da to nije moj način rada, ne znam. Ali ima potencijala razviti se u nešto puno bolje, nešto savršeno. Čekala sam da dođu rezultati prvog natječaja na kojeg smo poslali projekt, i još uvijek čekam, nemam predosjećaj, ali imam sebičnu želju, koja nije lijepa, ali ako dobijemo lovu morat ću ostati...a možda i neću...a pak s druge strane, nakon tog natjecaja je krenulo sve nizbrdo, onaj početni entuzijazam je učinio svoje i nisam više željela poticati da se javljamo na druge...sad sam zabulaznila...ali...osjećam da imam puno više potencijala, i da se puno više očekuje od mene, a ja nemam motivaciju za to...jednostavno nemam... a ometa me i činjenica da sam puno "svjetovnija" u svojim stajalištima i ponašanjima i da bih trebala pustiti da se potencijal te udruge razvija u smjeru crkvenog makar se to meni ne svidalo baš, neznam zašto imam averziju prema tome...nemam toliku averziju prema drugim crkvenim udrugama u kojima sam volontirala, a bilo ih je...samo me zbunjuje to sve. A moram se odlučiti. Sjećam se da sam se baš zbog "crkvenog" duha u toj udruzi njoj i priklonila kad sam prije skoro godinu dana odlučivala o odlasku iz ove prve solucije...kako se stvari okrenu...strava... Neznam gdje da vidim svoj prostor za razvoj. U teoriji vidim ga u obje solucije, prva daje puno više stabilnosti, a i u neku ruku meni za sad potrebnu dozu samostalnosti, a druga daje akciju, osjećaj veće društvene korisnosti, rad s ipak mlađom ekipom i slično... Postoji mogućnost a ću vas od sad pa na dalje piliti s tim sve dok ne odlučim potpuno što želim i trebam...jer tako to ide, sada nisam okupirana osjećajima, pomalo sam to riješila, nabolje, budem vam o tome pisala...ali ključna je rečenica koju sam napisala u jednom od prošlih postova...i ono što sam napisala prije par mjeseci...sretna sam u samaštvu i ne trebam muškarca da mi donese osmijeh na lice, nisam više opterećena time da se promjenim, ja sam Chi...i to je to...potpuno jasno i jednostavno...take it or live it. Jedino kaj mi je sada naučiti se rolat :-) |
