Trip to....
|
Sadržaj 1. Kako je Chi platila najskuplju vožnju taxijem 2. Di mi je čarobni štapić? 3. Najljepši zvuk na svijetu 4. Nedostaješ mi 5. Još jedno malo čudo 6. Sanjam te na neobičnim mjestima 7. Kada kofer ode u šetnju... Prvo poglavlje 1. Kako je Chi platila najskuplju vožnju taxijem Put u Zadar, petak ujutro, ugodna vožnja autobusom u društvu Profačice, neke nove perspektive i pejzaži. Osmijeh na licu koji je izmamilo sunce te slatka trema pred početak seminara. Nasmiješena Vrckava na kolodvoru i informacije kako je hotel u centru grada i da bi tamo trebale busom. Previše torbi, premalo vremena, komotne guzice koje su krenule tražit taxi. Poziv taksisti Miji koji je trenutno u vožnji autobusa, te lijepa guza mladog Zadranina dok nam pomaže nositi torbe do auta. Odredište...Hotel. Uloge: Taksist, Vrckava, Profačica i Chi. Taksist: Jeste li do sada ikada bile u Zadru? Vrckava: Pa jesmo. Taksist: Znate li gdje je Hotel? Vrckava: Negdje u centru. Chi: Blizu mora. Taksist: Da, u centru je, i blizu je mora, i blizu je kolodvora, ali neću vam reći gdje da mi ne izađete odmah iz auta. Taksist u tom trenu upire prstom u lijepu bijelu veliku zgradu na kojoj piše Hotel, udaljenu 500m od izlaza iz autobusnog kolodvora. Chi pada mrak na oči. 36kn za 2min vožnje, što je ekvivalent 4min hoda. Račun? A kaj je to račun? Drugo poglavlje 2. Di mi je čarobni štapić? Di mi je čarobni štapić da s njim malo mahnem, da sve ove stolove maknem, da zidove proširim, da stolice stvorim. Di mi je čarobni štapić, da sklonim sav sram, da najbolje isprike dam da nitko ne primijeti da je koma, da svi sretni odu doma. Al ga kenjam...uglavnom, prostor za seminar prilično neprimjeren i skučen za 30 ljudi. Ekipa dobra pa nije gnjavila, valjda je to bio čarobni štapić :-) Do kraja dana ipak sređen primjereniji prostor u Hotelu, za slijedeći dan. Kako da bilo, oduševljena sam atmosferom i sudionicima seminara. Treće poglavlje 3. Najljepši zvuk na svijetu Šetnja Zadrom i želja da se čuje najljepši zvuk na svijetu. Morske orgulje. Zaslužile su naziv koji nose. Prekrasna šetnja i upoznavanje grada... Snimila sam orgulje, ali je tako puhalo jugo da se previše čuje vjetar. Zato i jesu baš tu večer bile veličanstvene. Četvrto poglavlje 4. Nedostaješ mi Mrzim kad me putovanja podsjećaju na njega...mrzim sjećanja koja mi poremete svako uživanje... Mrzim ih i ne dam im se... Želim nova sjećanja! Ne nedostaje mi on...nedostaje mi netko...tko će željeti nadomjestiti njegovo mjesto u šetnjama nekim morskim gradom, nekog tko će nadomjestiti tu ruku u ruci koja nedostaje. I neko zbog koga hotelska soba neće biti baš tako prazna... tako prazna da se tv gleda do 2h i bojim se zaspati. Jutro je pametnije od večeri. "Sretan sam" i zatvaranje vrata nostalgije. Imat ću ja kad tad nova sjećanja... Peto poglavlje 5. Još jedno malo čudo  Šesto poglavlje 6. Sanjam te na neobičnim mjestima Fališ mi kad te ne sretnem par dana, onako prijateljski, onako po navici. I baš mi je drago da se to događa, jer znam, bitan si mi, postao si sastavni dio mog života...nadam se da ćeš tu i ostati. Povratak u svoj svakodnevni život, u svoj dom, u dom koji ne mogu i ne želim zamijeniti, u grad koji je još uvijek najljepši na svijetu, grad koji neću nikada napustiti. Makar kišilo i puhalo, makar se drugo sunce nudilo...nitko mi ne može zamijenti moj mir kada sam ovdje...na svome. I s veseljem mu se vraćam, toliko sretna što idem putu doma, prijatelja, poslova...i što si ti dio tog svijeta. Zašto baš ti, od kud baš ti? Bez razloga, samo zato što si mi došao u san kad se glava naslonila na hladni prozor. Što si se ušuljao onako bezveze, među sve ostale...a tebe sam primjetila i zapamtila čak i kada je bus poskočio i prekinuo san. Sedmo poglavlje 7. Kada kofer ode u šetnju... Još jedan igrokaz. Uloge: Šofer i Chi Na izvanrednom stajalištu koje je već uobičajeno Šofer vadi kofere. Chi: Ovaj nije moj. Šofer: E pa gospodična, vaš će izać na autobusnom. Chi: Ali ja sam vam rekla da idem na INI van. Šofer: Niste, da ste mi rekli ja bi ga izdvojio s drugima. Chi: Jesam, i stavili ste ga s ovo strane. Kad smo ulazili. Još je neka gospodična rekla da ide na Lisinskom, a ja da idem na INI. Šofer: A jebi ga, ja sam ga izvadio na Savskom gaju. Chi: Stanite onda tu na ovoj stanici idemo još jednom pogledati, pa idem natrag u Savski gaj. Poludjela sam, zvala sam tatu da me brzo vozi natrag tamo, mada smo oboje, uključujući i šofera bili sigurni da ga više nema. U trenu kada smo se vozili tamo, zvala me jedna cura i rekla da je našla moj kofer. Ona je isto izašla iz tog busa i tamo je čekala javni prijevoz, sasvim slučajno, pa ga je primijetila da stoji sam...pa je onda odlučila napraviti dobro djelo :-) Prekopala po njemu, našla neke papire i nekako preko sudionika na seminaru došla do mog broja telefona i to se sve odigralo kroz 15min. Trebala bi tužiti prijevoznika za gubljenje prtljage, ali ovo je bilo uz Božju pomoć i jedino što mislim je biti sretna što je sve uredu. Na ovom svijetu ima još dobrih ljudi!!!! HVALA!!!! |
