MM

nadnevak 24.02.2007., (subota)


Balon - PUK

Balon puca...ou jes...i to je počeo već u četvrtak :-)

Vožnja biciklom nakon nekoliko mjeseci, učinila je svoje, ne nisam se vozila kao luđak ali me veseli da je 20min vožnje od Saloona do Bundeka (ne uopće se ne hvalim brzinom) i house u ušima počelo ispirati kaos u mojoj glavi.

A onda petak...Buđenje u rano jutro (prvo nakon mjeseci i mjeseci), doručak i kava u Španskom, zatim umiranje od smijeha na Ledeno doba 2. Prekrasan dan, proljetan, igranje nogometa na igralištu mog starog osnovnjaka s najdražim bratićem na svijetu. Mislim da sam se naigrala dovoljno nogometa u životu...prekrasno mi je bilo opustiti se i igrati. I druženje sa sestričnama kad su se vratile iz škole.

Kupila sam mami majicu za rođendan, a i sebe sam počastila s ni manje ni više 4 majice u Amadeusu (već si dugo nisam ništa kupila, ovo je bilo predivno iskustvo).

Popodnevna šetnja s Bubom po kvartu i malo čišćenja kuće daje mi osjećaj i neke kućne korisnosti i efikasnosti.

Onda sam se brzo najbrže spremila za izlazak, nova majica, dekolte do pupka, trapke koje sam ono dala produžiti, leće u očima i osmijeh na usnama.

Sax. Živa Legenda...sjećate li se prošlog haikua?
E pa ovaj haiku bi mogao ovako nekao zvučati.

Sax.Živa Legenda.
Rasplesana Chi.
Pjesma "Sretan sam"
Balon pa-pamah.


Već sam odlučila gdje ću proslaviti svoj 25. rođendan. Legenda bi trebala svirati točno 09.03. u Saxu....i onda sam tamo i ne mičem se...

Danas, opet dan prekrasan, malo sam se teže probudila ali sam se uspjela odvući do Gradske vjećnice na Gornjem gradu gdje je moja Bibeli imala Promociju. Ona i još hrpa studenata soc. rada mahom moje generacije, bilo ih je lijepo vidjeti tamo, uspješne i lijepe. Mada sam mislila da će mi biti bed, nije tako bilo, nema ljubomore ni zavisti, a bome ni neugodnjaka što ja nisam s njima prozvana u niz ovogodišnjih diplomanata.
Ipak vidim da je dostižno.

Onda kavica u Tkalči na terasi, prva ovogodišnja terasna....joj baš mi je dan bio lijep, šetnja prema doma, malo pospremanja i dočekivanje maminih rođendanskih gostiju.
Puno smijeha i dobrog raspoloženja.
Ponovno kava s Bibeli i Nini na Črnkasu, te nastavak druženja na proslavi rođendana.

Eto to je rezime mog pucanja balona, još ima nekih ostataka koji me drže ali vjerujem da će se i oni riješiti uskoro, jer sutra će isto biti lijep dan, i predviđam si vožnju biciklom po manje istraženim predjelima Zagreba...ko zna kud me put nanese.

Pomoglo je još nekoliko sitnica koje vam moram napisati, inače ću na lakat progovorit:

- Shvatila sam da nisam zaljubljena u Njega, Malo čudo, koje se ovdje spominje već skoro godinu dana.
Nisam zaljubljena u njega, ali ipak volim ga.
Volim ga kao prijatelja, kao osobu s kojom se mogu zezati i kojoj sam slobodnija reći mnoge stvari, kao osobu s kojom sam bez okova, onako potpuna.
Volim ga kao nekoga ko me može nasmijati i naljutiti u isto vrijeme.
Kao osobu koja mi se često ponudi za pomoć.
Htjela bih da mu mogu reći da mi mnogo znači.
Htjela bih da zna da se ponekad previše zanosim u našim druženjima...šta mogu takva sam, zar nisi već primjetio?
Htjela bih da zna da me izbacuje iz takta taj njegov glupavi osmijeh, i poštapalica "Da a".
Htjela bih da zna da mi je jako bitan, ali znam da mu to nikad neću reći...(Molim te daj mi do znanja da si pročitao ovo, mada ne čitaš duge postove.)

- Svjesan sam da je ponekad potrebno samo promjeniti "okolinu" i družiti se s ljudima koji su mi bitni u životu ali samo se pomalo počeli "gubiti". Ne kažem da mi ovi stalni nisu i dalje dragi, ali ponekad se pokaže da smo teški jedni drugima i zapnemo u neka nerazumijevanja koja se inače nebi dogodila.

- Teško je biti normalan kada ti se konstantno u glavi mota činjenica da si ti ta koja je negativna, koja ponekad pretjera u negativnom gledanju na stvari, koja je nervozna i kritizira stalno, koja uvijek krivo shvaća kad je nešto dobronamjerno rečeno i na koju se baca osjećaj grižnje savjesti. A pogotovo je teško kada se stalno ponavlja rečenica "Ti ne kužiš da je tvoja duša u kurcu, ali tvoja duša je fakat u kurcu."
E pa toga mi je pomalo dosta...ako me ne podnosiš u mojim napadima histerije koju baj baj d vej ne iskaljujem na tebi, onda mi ne treba još i prodika "ti si u kurcu", takve komplimente od prijatelja ne trebam.

- Neću postići ništa u životu ako stalno govirim da sam nesposobna, neću imati zdravu dušu ako stalno mislim da je bolesna, neću imati sretan život ako zamjeram prijateljima.

E pa, ja sam sposobna!

E pa, moja duša nije bolesna!

E pa, ako smo pravi prijatelji nemam ti razloga zamjerati!

I na kraju...riječi pjesme koja mi je super u zadnje vrijeme...a vi ju molim vas poslušajte na ŽIVA LEGENDA

Sretan sam

Dobri i loši dani uvijek dolaze bez pravila.
Danas je dobar dan i koga pogledam, osmjeh mu poklanjam.

Gužvu oko sebe ne vidim i ne čujem.
Danas volim cijeli svijet!

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dana samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


Danas mi apsolutno sve odgovara.
O ničem lošem ne progovaram, samo razmišljam;

Kako lijepo nam je kad ostanemo sami,
kad smo sami ti i ja.

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dan samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


I sve što dotaknem u svjetle boje pretvaram,
mogu ostvariti baš sve!

Jer sretan sam i sve što želim,
da i ovaj dan samo s tobom dijelim.
I sretan sam
ništa više meni ne treba!


Živa Legenda








- 23:56 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun