Onaj Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje i SVAŠTA NEŠT JOŠ
|
Ajd da budemo malo dosljedni pa da napokon dovršim bar jednu stvar koju sam započela...a kasnije ćemo se raspustit :-) Moja prva ljubav...mislim, koliko ste uspjeli primjetiti dajem se ja u sve svoje platonske ljubavi, ali ovo je zbilja bio prvi ozbiljniji tip. Ako izuzmemo sve njegove ispade "Obnavljam stan, pa ne stignem."; "Joj koliko ja puno radim"; "Nisam primjetio tvoju poruku od srijede"; "Imam tako puno posla...!" bla bla blablabla bla On je razlog zašto sam otvorila ovaj blog, tko bi rekao da će jedno polutrautmatično iskustvo dovesti do ovako nečeg predivnog :-) I od kad sam ga otvorila, nekako se Borisovo ime povlači cjelim putem, ko me prati duže valjda mu je već dosadilo...ali kao što vidite on je od osobe koju se ne spominje, prerastao u osobu s imenom (i prezimenom koje je smiješno ali vam ga ipak neću napisati). Boris je bio zaslužan za moje prvo iskustvo veze na daljinu, za koje maštanje o Švedskoj i ambicije koje možda kad tad i ostvarim. Bio je zaslužan za prvo zajedničko svitanje, i za prvi morski zalaz sunca. Zaslužan za prve suze koje su obrisane poljupcima, i prve provale "Sjedim tu na obali s jednom ljepoticom." Različiti, o koliko različiti, po godinama, po iskustvu, po odgoju, po željama i navikama. On stari jarac (sada mu je preko 35) a ja željnja pažnje. Band svira Ray Charlesa, ja skakučem a njega boli glava...dovoljno... Ma u biti neznam koliko smo različiti, sve što sam znala o njemu sviđalo mi se, ali ipak znam...njega nebi vodila doma...nemožeš mi ne voljet Stipu Mesića i Vesnu Pusić...nemrem bit s takvom osobom u vezi :-) Ma ja sad u biti svašta tu kenjam, ali Boris tema je već naporna i meni i vama, a ja, nemam potrebu više misliti na njega... Slažem se sa svime što ste mi rekle u komentarima, bivši neka ostanu bivši, a ja, koliko ih volim - toliko ih ne želim u svome životu, tako ni Borisa... A zašto on nije najdraži bivši? Zato što sam zbog njega plakala...oni zbog kojih su potekle suze nemogu ući u tu kategoriju...a zbog svih su potekle...čak i zbog onih platonskih...pa iz zbog onih aktualnih. Možda je u toj cijeloj priči s bivšima ostao za rezimirati i Bernard, ali o njemu i tom navlačenju već sve znate, i za njim nisam još uvijek počela žaliti, pa onda...nema posta za njega... ********************************* Eto...u glavi mi se vrte potpuno nove priče, moja inertnost zadnjih dana, nisam učila ništa, a ni družila se nisam baš, ljudi misle da učim, ljudi misle da sam normalna, a ja, zabušavam i ljenčarim. Nećemo tako moja Chi...nećemo tako... Zašto imam dvije najbolje prijateljice koje imaju isto mišljenje? Ko im je dao pravo da me pile i zajebavaju...ebemu...ja sam im tako zapovjedila i one su se ozbiljno primile tog zadatka...dajte cure nemojte bit dosljedne i odane našem prijateljstvu, nemojte za promjenut brinuti za mene i nemojte me više poticati da učim...meni se neeeeeee daaaaaa Danas sam bila na faxu...išla sam prijavit ispit, odnosno potrošit 5kn na bačenu prijavnicu (toliko to košta kod nas wanna be soc. radnika) I što je najbolje skoro sam umrla žureći se da ne zakasnim prijaviti...trčala sam po glupim stepenicama u Nazorovoj jer mi je bus zbrisao...nemojte trčat po stepenicama, nemojte trčat pogotovo ako imate 100 kila i kondiciju starog nilskog konja...a ako to ipak učinite nemojte se čuditi što vam noge klecaju, nemrete disat i što ste ponovno pokrenuli onu čudnu aritmiju srca koja tjera bubnjiće da eksplodiraju. I u povrtaku kući sam išla u knjižnicu po naručenu knjigu za ispit. Sada imam dvije iste na stolu. I kaj da sad radim? Osim da postam ovaj tekst, sjednem na krevet i pročitam 780 stranica do nedjelje jer je ispit u ponedjeljak ujutro... Nebi bilo smisla da to ne napravim, jelda? |
