Jako sam zaljubljena...
|
Hm, ovo sam htjela napisati još sinoć, ali mislim da je upoznavanje s blogerom koji mi je poklonio svoju zbirku pjesama više nego zaslužilo da bude bar jedan dan gore...na prvom mjestu. Ali nemogu se suzdržati...pišem ovo u 14:20, nakon što sam pogasila sve wordove i excele i trebala već debelo bit u kupaonici spremat se za popodnevno/noćni poslić koji počinje za 2 sata... Hm...da krenemo...sjedim ja tako sinoć za kompom, mrdam po nekim tekstovima i paralelno msn-iram s Kumicom...i ona me konstantno pili s tim da ne budem u bedu...ma u kakvom bedu ženo moja, nisam ja u bedu, samo sam malo umorna, a osim toga mi je uključena lampica na fazi "Chi koristi mozak"...zvučim usporeno, a imam izraz lica koji govori "Jesam li zaboravila nešto učiniti danas?"... I ode kuma nakon par sati, a ja ostajem, čekajući neko drugo društvo, nadoknađujem blogerske zaostatke i sve više mrzim Grad Zagreb i njihove glupe odbrasce za natječaj... Mislim si kad će Berni, dovući svoju lijenu guzicu da mi odgovori na mail koji sam mu poslala...ebemu, da ja tako volim nekoga kao što on govori da voli mene, našla bi način da se konektiram na net odmah a ne nakon 3 dana...grrr...žao mi je uopće što sam mu išla išta slat... ponovno probat, a dečko ne reagira...e pa dušo moja...baš me briga...uglavnom odgovorio je kasnije, i naravno da ništa nije skužio šta sam mu govorila, a kako sam se ja požurila odmah mu vratiti mail, ona je uspio u roku 5min zaspati...e pa dušo moja...da ja nekog tako volim kako ti govoriš da voliš mene, nebi spavala....hm...kad sam tebe voljela nisam spavala noćima...ebemu Berni...dosta je bilo... nema više... No, prije nego se mister ladan sam ko pingvin javio skužila sam da u biti niti ne želim da mi odgovori na mail...jer ja definitivno volim drugoga... Živnula sam čim mi se čudo malo spojilo na msn...kada sam vidjela da je došao, odmah se razvukao osmjeh na mome licu i nikavi mi obrasci nisu bili više problem, malo sam ga gnjavila, nismo dugo pričali ali baš dam se dobro osjećala...i kada je otišao i ostavio me "samu" u virtualnom svijetu...opet je raspoloženje spalo... Odmah sam prijemtila promjenu...nisam bila tužna što ga nema, nisam bila tužna što je otišao...ali sam bila više nego sretna kada je bio tu. Neke moje frendice ne odobravaju tu moju briju za njim, i stalno mi pronalaze potencijalne tipove, uzmimo samo primjer H-epicentra...ima zgodinih dečkiju, lijepih osmjeha, pametnih glavica i slatkih lica, ali kada je on tu...ne postoji nitko drugi... ne postoje brojevi telefona koji se nude, ne postoje osmjesi koji bi me mogli očarati... Znam da nemam šanse...mada su naši odnosi super...znam da nema jer mi puno priča, puno kužim o njemu...ali ja ne želim nikog drugog...nikog... Sinoć sam ga prvi put sanjala...i nisam se htjela probuditi... Želim ga i ne želim ga prestati željeti. |
