***


Zbogom,
maleno sunce moje
preveliko svjetlo si ti
za ove oči
koje jedino su
navikle na mrak
Bio sam leptir
na oživjeloj livati
koji ti se raduje
ali samo na trenutak


Zbogom,
nije muški
da te očajno dozivam opet
kroz ove šutljive
aprilske noći
jer znam
koliko god mi se puta vratila
na kraju bi ipak
morala poći


Zbogom,
nisam ja onaj
kojeg poznaju dobro
brat i sestra
otac i mati
pa mi nije žao
ako ni ti nisi mogla
barem malo
da me shvatiš


A tko bi znao
da ćeš nakon onakvoga dana
donijeti oblake
i pustiti moje nečujne korake
nekom drugom ulicom da odu


Zbogom,
nisi ti mojim noćima
što ih uludo bacam
samo jedna pjesma više
Istina, doći će dani
kada nećeš biti
jedini razlog
zbog kojeg pišem


Ivan Maros *