Čistačica
|
Radim si na novom dizajnu...još je u glavi...ali nepravit ću ga ja, nezvala se Chi - Tea (ovo je dupla kombinacija)...morat ću promjeniti i ime i nick čini se ako do njeg ne dođe hehe... Napravit ću si ga sama... Ide mi na živce ovaj mali prozor, a opet mi je tak dobar...možda skužim sistem kako ostaviti blog da si ljudi mogu birati dali žele vidjeti boxeve ili ne...ipak ja u boksevima imam hrpu stvari, koje ni baj d vej mogla i updatat zar ne... Pospremam sobu, radim mjesta za H-epicentrove registratore jer će se silom prilika preseliti u moj mali kutak. U skladu s tim što je moja soba iovako ionako već spremište sveg i svačeg. Pa onda zašto ne... O tako ja pospremam polako, i sad me trenutno živcira činjenica da nemogu do kraja iznest svoj plan uređivanja sobe jer mi fali "alat" koji sam odnijela u ured, od pribadača, spajalica, skalpel i tako to...užas...ma no dobro...pouzdam se u kreativnost...mada je ona kod mene kratkog daha...sutra ću već zaboravit kaj sam i kak htjela... A nije samo to čišćenje... Danas sam napravila još neke dodatne poteze... Odbila sam posao koji mi se nudio, jer želim učiti. Odbila sam tipa koji mi se nudio, jer želim biti napokon sretna. Počistila sam za vjeke vjekova Bernija iz svog života...ne funkcionira to...žao mi je, mada sam probala još koji put. Želim trenutak kada ću reći...promjenila si se Chi...čišćenje se isplatilo... Prebirala sam po starim uspomenama, i sve sam ih pobacala, sve hrpe papira dopisivanja u srednjoj školi, na neke sam plakala, na neke se smijala, ali sve u svemu, zaljučak je isti, u ljubavi ja danas imam iste probleme kao i 14.9.1997.g. A mislila sam da sam sazrela, da sam odrasla...da se mičem s mjesta...a u biti tapkam stalno, samo se sada mogu pohvaliti tu i tamo kojim poljupcem, tu i tako kojim flertom, i vezom na daljinu... ali misao je ista...tako Mu želim reći sve, otvoriti mu dušu i reći zašto volim s njim pričati, našto je poseban u mom životu...baš kao i onom nekom davnom iz 1999.g.... a uvijek imam iste isprike..."neću ga moć pogledat u oči", "kako ću stat pred njega nakon toga?" "izgubit ću ga"... E pa Chi tužno je to što ga niti nemaš...ebiga... Želim počistiti strahove...počinjem polako ali sigurno... Neznam, sada sam posebno tužna...izluđuje me situacija u kojoj sam se našla...zašto izluđuje...jer sam sinoć prvi put, bez obzira koliko to traje već dugo...poželjela da je kraj mene i da ga poljubim... dugo sam u nekoj svojoj posebnoj priči s njim, i pomalo sam već odustala od nade...mogu se pomiriti i s onim što imam, barim okolo i super mi je, ali jučer...htjela sam iskočiti iz kože... Bojim se da ću napraviti neki krivi korak... prije nego očistim svoju dušu od strahova i sličnih nesigurnosti... Neznam...da se zadržim samo na sobi i uspomenama? |
