MM

nadnevak 11.01.2007., (četvrtak)


Meme...

Hehe, čitajući vaše Meme, uhvati me tuga, i jedna mala Chi poviče...i ja bi isto...i ja bi! A tuga zato kaj nisam došla na red:-)


I onda me razveselilo "spasenje" koje su mi udjelile Detalj i Anna Lee Hvala vam drage!




5. stvari koje niste znali o meni...


1. Kad sam imala 9 godina, vozila sam se po nekim nizbrdicama na tuđem biciklu, pala s njega ravno u nesvjest i probudila se u Klaićevoj na stolu dok su mi šivali usnicu...Ništa mi nije bilo, osim kaj nemam drugi par zuba koji se u narodu zove "jedinica". A s obzirom da sam dan poslje sudbonosnog pada trebala na vađenje "četvorke" da bi nosila aparatić, sada nisam krezuba nego je mjesto te nestašne jedinice zauzela "dvojka"


2. Obožavam pjevati, pjevala sam u župnom zboru, ali u takvim slučajevima ja ne pjevam, ja šapćem...i s obzirom da me bilo sramota što je zborovoditelj morao prisloniti uho vrloooo vrloooo blizu da bi me čuo, odustala sam od pjevanja...ali još uvijek sanjam da ću biti back vokal u nekom bendu...recimo Živoj Legendi.


3. Palim se na uniforme, naravno mlade tipove u njima, policija, vojska...to su moji snovi. Najbolja varijanta je Vojna-policija...di ćeš bolje.
Unatoč tome mogu odoljeti muškarcima u uniformi ali nemogu odoljeti jednom posebnom autu...možda ste na ulicama Zagreba viđali policijski BMW, ima svega 2,3 primjerka...mislim da je BMW trojka...PREKRASAN JE, ima velike rotirke i totalno je močan auto...predprošle godine sam na Božićnom velesajmu vrištala od sreće kad sam ga vidjela...njam... vozila sam se u tom autu...na suvozačkom mjestu čaaak... Uh koje maštarije glede tog auta imam ja...kad bi ga i mi laici mogli provozati koji put...me ne treba ni to, samo da ga na jedan dan imam zatvorenog u garaži...ma kakva viagra...


4. Vezano uz prošlu točku...sigurno ne znate, ali ja sam jedno ljeto, cijela 3 i pol mjeseca bila PJMovka...iliti upravljala prometom kao Prometna jedinica mladeži. Ehhhh, to su bili dani, i sa sigurnošću mogu reći da mi je to bio najboji i najsretniji posao do sada. Malo stresa, kojeg se lako riješiš neprestanim fučkanjem, deranjem na glupe vozače i pokazivanjem srednjeg prsta kad te netko vrijeđa....Eh ta mladost, gdje si pobjegla.


5. Nikad u životu nisam zapalila cigaretu...niti jednu, nikakvu, apsolutno ne.




5. Web aplikacija koje su mi promjenile život...


1.Chat...Sjećam se da sam prvi svoj internet izlet završila na jednom super webu i ohrabrila se na chat. Valjda je samo Bog htio da to za moj prvi put bude katolički chat, pa sam se polako uvela u taj svijet. Zbog tog chata puno sam prijatelja stekla kojih i danas jako volim, počela sam surfati, otkrivati čari mail poruka s pps slatkim privicima i tako to. To je mjeto gdje sam izabrala svoj internet pseudonim, nije to običan nick, ovdje sam postala Chiara, a kasnije i Chi...ovdje sam se rodila kao virtualna ličnost. U zadnje vrijeme koristim samo MSN...ne idem više po chatovima.


2. Glupo mi je što pitanje ne zvuči " stranice koje su mi promjenile život" jer drugačije neznam u ovu kategoriju staviti jednu koja je meni jako promjenila život...ali neću je linkati, pri srcu je još uvijek, ali nisam više doma tamo...možda se jednom i vratim, stranica gdje sam se jako dobro zabavila, gdje sam puno naučila, puno iskustva stekla i puno ljudi upoznala, stranica na kojoj sam upoznala svoju prvu ljubav, stranica koja je postala moja prva ljubav, gdje sam se prvi put baš trudila da se glas o njoj proširi, gdje sam u neku ruku imala svoj blog prostor, malo šefovala ponekad i jako joj se veselila svakim danom. Ovisnost čista.


3. Mail...nemojte me pitati koliko mail adresa imam...ikad otvorenih...15 (još živuće ali neaktivne)...sada koristim 7...


4. Forum...od samog početka, forum mi je bio najdraže i najbolje mjesto...sva koja druženja vezala su se uz forum više nego uz chat i tu sam mnogo stvari naučila, o svijetu, sebi i drugima...razvila sam svoje sposobnosti izražavanja i zbilja se našla jer volim kako raspravljati. A Forum je na 4. mjestu a ne na 1. zato što od svih silnih foruma, njih 20ak...svela sam se i to ne tako često na samo jedan...Problem s forumima je taj što svoje mišljenje izrazim, argumentiram i nakon toga više nemam potebe odgovarati na tu temu...a teme su na većini foruma slične...ma ja sam totalni forum freak...pa je valjda došlo do zamora materijala.


5. Blog...stavila sam ga zato što je blog 99% mog web svijeta u zadnjih godinu dana koliko sam tu...Nikad nisam pisala dnevnik i ovo je jedna stanica da nadoknadim to. Željela bih da malo više izražavam svoje razne stavove a ne samo ljubavi i patnje, ali ovo je moje mjesto za samodestrukciju, za ventilaciju, za vrištanje, za plakanje, za smijanje i uživanje.... HVALA VAM NA TOME...


Eto, manje više kronološki posloženo...razvoj jedne zrele (?) virtualne ličnosti.


A sad molim Lakeishu , Flip-flops , Hrkija , Sheep i Leendeliv da učine svoje :-)

- 02:26 - Komentari (19) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun