Genijalne ideje kako samanjiti nezaposlenost!!!
|
Red je da s novom sezonom postanemo i ozbiljnije osobe, zar ne, da se tu redaju i neke društveno bitnije teme. Nakon što sam osvojila vaša srca, red je da osvojim i vaše umove...pripremite se, polijećemo. Ajmo krenuti s načinima kako smanjiti nezapolenost u Hrvatskoj (teme odabrana slučajnim odabirom). Pa recimo, možemo se potruditi da stranci otvaraju velike šoping centre s 500ak radnih mjesta. 500 ljudi manje nezaposleno. Zatim možemo poticati male poduzetnike, kao naprimjer jednog dečka, onog malog Rajića što je prvo rajčice prodavao, i eto na kraju čovjek ima vrlo perspektivnu tvrtku s nekoliko tisuća zaposlenih...svi se možemo u njega ugledati. Potičimo malo poduzetništvo, otvarajmo tvornice konfekcije i izvozimo robu u Italiju. Ali, ipak, ipak mislim da je jedno rješenje najbolje, i nadam se da me Hrvatski zavod za zapošljavanje neće tužiti za krađu autorskog djela. Tako briljantne ideje bi zbilja trebali osigurati pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH. Ovako vam je to bilo. Udobno se smjestite. Sjetiše se oni i prisjetiše, oformimo okrugli stol, puno glava na jednom jestu može smisliti idealno rješenje za naše probleme, nezaposlenost nam raste, Europa nas pritiska, ništa nam drugo ne preostaje nego da skupimo glave. Mišljaše oni i mišljaše, grašci znoja cure niz njihove obraze. Kad ono, javi se sitni glasić iz kuta: "Ajmo smanjit nezaposlenost tako da kažemo ljudima da oni nas u biti niti ne trebaju." "A kako to mislite kolega?" Obruše se pogledi puni promišljanja u pravcu malog činovnika željnog pažnje. "Pa hajdemo reći ljudima da nas niti ne trebaju, gledajte uvaženi kolege, ti ljudi, ti nezaposleni ljudi, oni žele osnovnu stvar, žele zarađivati, a mi im nemožemo pronaći radno mjesto, budimo realni, nismo nikoga zaposlili već 3 godine." Lica već dobivaju nervozan izraz s molbom pređi na stvar mali! "Da nastavim, ako im nećemo pronaći posao, moramo im dati neke novce, pa nemožemo očekivati da će ljudi gladovati. Hajdemo ona smisliti model tako da ne dajemo svima lovu, nego smislimo pravila tko od njih može dobiti novac, žao mi je ljudi, ali previše ih je za Boga miloga, država nema toliko novaca. Moramo smisliti tko dobiva da drugi vide da nemaju koristi od nas." Već se obrve podižu i guzice meškolje u kožnim foteljama. A mali genijalac nastavlja: "Nadalje, do sad smo ima nudili i zdravstveno osiguranje, ali to je igrom slučaja i na našu radost skinuto s naših leđa, ali ljudi to neznaju. Zašto ih jadnike nebi upoznali s činjenicom da ih zdravstvano osigurava Ministarstvo financija i da oni kod nas nemaju što tražiti." U to se nastavila rasprava, uvaženoj gospodi se jako svidio prijelog mladog kolege, svidio se-ne svidio, drugog izbora nemaju. I počeše razrađivati strategiju pod radnim nazivom "Hrvatski zavod za zapošljavanje vam ne nudi ništa zašto bi se onda kod nas uopće prijavili!" I kad su već imali razrađenu akciju smanjivanja nezaposlenosti, jedan se prisjeti katastrofalne situacije: "Ljudi, jeste li vi svjesni jedne stvari, onaj malo ludi gradonačelnih Zagreba je obećao nezapolesnima besplatne pokaze! Pa šta ćemo s tim, nemožemo ga više zavlačiti, radimo to već godinama, taman kad zaživi ova naša teorija, svi će ljudi nahrupiti na prijavu zbog glupog prijevoza!" Suze zamjeniše znoj, histeričan jecaj se promoli dvoranom, šezdesetogodišnjaci čupaju to malo kose, kravate se odvezuju, papiri lete po zraku izbačeni iz ruku ljutog direktora. "Nećemo dopustiti da neša ideja padne u vodu, nećemo, nedamo, mi smo Hrvati, i nedamo svoje ideje, nedamo!" zajeca dedica u demode odijelu s kraja 80ih, ozari mi se lice na sjećanje kako su davno satirali komunističku bagru, nebu njih jedan gradonačelnik jebal! Otpiše malo flaširane vode iz pipe, koja im vrati elan za nastavak borbe protiv zla nezaposlenosti! Neko s čoška stola (nitko nije rekao da je stol zbilja kružnog oblika) dovikne: "Satrat ćemo te nezaposlenosti prokleta! Ljutiti direktor udari šakom o stol i reče: "Ovako ćemo, sve ovo ćemo početi provoditi odmah, malo ćemo zavlačiti onog ludog SDPovca, prišapnut ćemo mu da ima nekih mostva za graditi, ili još bolje, nek netko ode zapaliti Puto da dobijemo na vremenu!" (žurno se ustane pomoćnik s njegove desne strane, gurne ruku u đep, napipa upaljač te nestane u sekundi, od onda ga nitko nije vidio, navodno se skriva na nekim tamo Slovenskim otocima, pssst) "U svim drugim gradovima će to funkcionirati." "A što ćemo s onima koji se ipak odluče prijaviti na naš Zavod?" "Pa ništa. Nećemo ih uopće zvati da dođu na poslove. Godinama ih nećemo poslati niti na jedan posao. Kada se dođu javiti stvorit ćemo toliku gužvu da će im biti muka, ubacit ćemo i nekog svog tajnog igrača da prdi, podriguje, šizdi i prigovara, jednostavno da ih živcira kada dođu u naše prostorije. Zatim ćemo ih gnjaviti da svakih par mjeseci dolaze još dodatno k nama, da ih malo vidimo i tom ćemo ih prilikom slati na neke glupe radionice o kompjuterima, životopisima, molbama, bontonu i slično. To će ih učiniti dovoljno nervoznim da se ispišu." "A što ćemo s onima koji se ipak ne ispišu, znate direktore, oni koji bi rado našli posao ili koji su tu zbog glupog pokaza?" "E pa njih ćemo srediti tako da ćemo ih ispisati zbog neaktivnog traženja posla ako se ne pojave na nekoj glupoj radionici!" Uto ljudi ustadoše, zapljeskaše i zafučkaše genijalnosti njihovog rukovoditelja, idejnog začetnika i pokretača reforme koja će uvesti Hrvatsku u Europu! I tako vam je to bilo ljudi moji, sad mi samo recite da to nije genijalna ideja za smanjenje nezaposlenosti. I vi ste ponosni sigurno što čitate blog jedne osobe koja eto, od danas nije nezaposlena, jer eto, nije aktivna u staženju posla. Biti ne nezaposlen je jedna divna stvar... Hodat ću pješke na kiši i snijegu jer nemam za pokaz, ali tu me reži (Chi pokazuje svoj lijepi vrat) neću se predati tako lako, ako ovo bar ne završi na naslovnoj stranici bloga, završit će u nekim novinama garant...a ja...nema šanse da se ikada prijavim na tu Burzu...lijepo je biti ne nezaposlen! |
