Kako je Chi napala mala banda + VAŽAN UPDATE
|
Moram vam ispričati kaj mi se jučer dogodilo... Cijeli dan sam bila doma, za kompom nekaj mrdala, i baš mi je došlo da se idem vozit biciklom. Pa sam spojila ugodno s korisnim, posjetila Gradsku knjižnicu i nakon neuspjele posudbe literature za ispit, krenula do moje Bibe na kavu. Nebudi lijena, mogla bi ić drugim putem, pa ja fino, Mihanovićevom na Savsku i furaj do pješačkog mosta u Novi Zagreb, i za 20ak min već sjedim u stanu i grijem guzu. Plan efikasan ali zaštekao već u samim počecima. Taman tamo negdje preko puta Botaničkog vrta, spazim 5 klinaca kako izlaze iz prolaza, meni poznatog vrtičkog prolaza, jer je to bio Kumin prolaz, i prvo kaj mi je palo na pamet, mali hahari, osmjeh na lice i natuknica da moram Kumi reći da će parkić uvijek biti zbrinut s malom "bandicom". Kako su bili po pločniku auti bili parkirani tik do kanti za smeće, morala sam usporiti i polako ići za klincima. Mp3 mi je svirao u ušima (btw Bogoslovski otket - Vjeruj u ljubav) i nisam se uopće obazira na to kaj mi je jedan od njih iskomentirao. Skužim da taj isti ali iza kante za smeće izvlači neki štap, i prepolavlja ga i daje pola drugom klincu. Nakon što smo prošli i drugi auto, oni se razmaknu i vele kao "Pustite tetu da prođe." A meni lampica u glavi, nekaj mi spremaju. Ili će me izlemat s tim štapovima ili će mi ih ugurat među kotače... Reko ja, nema šanse, i siđem biciklom na cestu, nije bilo nikog i odfuram se u srednju traku da se ne vozim po tračnicama. I u tom trenu mali baci štap na mene i pogodi me ispod desnog oka! Umalo mi nije naočale razbio. Sad slijedi dio koji nebi trebale čitati osobe koje se protive psovanju, hm, i ja spadam u njih ali ovo je bila izvanredna situacija! Popizdila sam, i u jednom dijeliću sekunde mi je došlo da produžim, ali reko, neće mene nitko zajebavat! Siđem ja s bicikla, odvalim ga sastrane i pitam tko je to bio, klinci se usrali, a taj mali koji me pogodio uhvatio špurat. Kako sam se derala za njim, psovala mu mater i svašta, nisam ga dugo ganjala, prebrz je, još i bolje, jer da sam ga ulovila, brijem da bi ubila svu radost u tom djetetu...užas jedan! I vratim se (Vjeruj u ljubav još uvijek svira), i skužim da sam u trenu bacanja bicikla na zemlju uspjela odvaliti volan, ispao je iz ležišta pa mi je ostatak puta išao lijevo-desno u rukama! Užas jedan, noge su mi se tako tresle, što od bijesa što od stresa, pa nemogu vjerovati da postoje takva djeca. Strašno je to u šta se ovaj svijet pretvara, mi smo bili svakakva djeca, i tukli smo se, ja sam u prvom razredu bila dežuni branitelj cura iz ulice i uvijek sam imala šljivu ispod oka, ali prema starijima od sebe smo se ponašali pristojno. A danas, klinci u 2., 3. razredu maltletiraju ljude po ulici... sve bi ja to dobro nalemala...pa bi vidjeli šta je odgoj, a ne da mi u radnom danu, u 7h navečer lutaju po kvartu i štapom gađaju ljude po ulici. ****Up Date****13.10. 23:15 Danas sam dobila batina. Nemožete vjerovati znam. Protiv mene su se urotili moj bicikl i beton! I izšoralai su me ko malog majmuna! Naime, ja sam se ni kriva ni dužna vozila gradom, jurila s mp3jem u svojim ušima i špurala na kavu s mojom Nini. Svidio mi se jedan niski rinzol, i baš mi je nekako došlo da se preko njega popnem na pločnik. Al rinzol je rekao: "Hoćeš vraga!" I nije pustio moju, btw jučer napumpanu gumu (naučila sam kak se to radi) da se iskosa obruši na njega, nego ju je blokirao, onako stručno blokerski, vrag ga odnio. Ali to nije sve, ja sam se raširila ni kriva ni dužna na taj beton a on mi je pizda jedna razbio usnicu, razderao koljena, desni lakat i gornju dio lijeve šake. I osim toga mi je zadao neke prikrivene udarce na moj lijevi gležanj te modricu na području desnog dijela donjeg trbuha. I ko zna kaj još, malo me leđa boluckaju. Opasna je to faca, taj beton, ali uspjela sam zaštiti ostatak svoga lijepog lica, nastradala je samo donja usnica. I ponos naravno! |
