Snošljivost?
|
Napisala sam jedan dugi post, pa ga sad na kraju i obrisala, ma ponekad mislim da nije vrijedno niti iznositi svoje stavove i pobuniti se zbog etiketa koje nam ljudi vole stavljati, ali dobro, možda nije toliko važno niti deklarirati što si i tako to... Ljudi u zadnje vrijeme ne vole kada deklariraš ono što jesi, ide im na živce, jer stalno netko ima potrebe izlaziti iz ormara...ili ide po seksualnoj opredjeljenosti ili po nacionalnom identitetu, onda pak ima masu onih koji te i na vjerskoj osnovi deklariraju...e pa potonja tema je kriva za moj povišen tlak u zadnjih par sati kako sam se uključila ne net. Poneki promoviraju snošljivost prema nevjernicima iliti ateistima i agnosticima. Pa se usuđujem i ja glede te teme oglasiti...mada sumnjam da će moj glas doći ćak do naslovne stranice, jer jednostavno nije takva klima u svijetu ljudi koji promoviraju snošljivost. I neću govoriti da sam osoba koja prihvaća jedno i drugo, i male i velike, i vjernike i nevjernike i brijače na reiki i šta ti ja znam, jer imam neku averziju kada vidim da je to netko napisao, pa čemu potreba za opravdavanjem ako smo već odlučili iznositi svoje stavove, zašto ih moramo ublažiti s tom izjavom. Tko ima želju, potrudit će se upoznati me kroz moje postove, oni koji čitaju kritički post nastrojen jednoj temi imaju pravo biti upoznati samo s tim vidom mene... Pitam se samo uz te sve silne potrebe da ljudi izraze svoju otvorenost prema novim stvarima, da pokažu kako oni nisu zatucani tradicijom, kako oni prihvaćaju sve žive i kako se bune da im netko nameće uvjerenja s kojima se na slažu, postoji li prostora da se i mi koji smo zatucani tradicijom i mi koji "namećemo" svoja vjernička uvjerenja, pobunimo protiv nesnošljivosti. Ma koliko to možda smješno zvučalo, u današnjem svijetu je jako teško biti vjernik, neznam dali je teško biti pripadnik neke druge religije ili vjerske zajednice, jer nisam iskusila, ali imam osjećaj da prema Židovima i muslimanima ljudi ne iznose tako strogo svoje protivljenje. I znam, mnogima smetaju stavovi crkve, misle da bi se život naprosto trebao odjeliti od religijskog opredjeljenja, istina, treba pustiti ljude da vjeruju u ono što žele, da se ne slažu sa tuđim uvjerenjema itd. I ne radi se više o prvanim istupima nekih ljudi nego je cijelokupna društvena klima postala nesklona krščanstvu. Ponekad bih željela da crkva više reagira na neka društvena događanja, da se pobuni oko nekih odluka Vlade, Sabora, da više promovira ekumenizam i slično. Voljela bih da crkva reagira na svako blaćenje svojih svetih kao što su muslimani reagirali u slučaju onih spornih slika Muhameda. Ne, mi razmišljamo o tome dali je Vatikan prežestoko reagirao kada je Madonna izvodila kerefeke na svojim koncertima, i o tome što se dogodilo kada je tip u katedrali spremio hostiju u đep. Nitko ne pita vjernika smeta li mu to kada ga etiketiraju kao zatucanog zato što moli i ide nedjeljom u crkvu. Vjera je navodno za djecu i stare babe, a raspravljati s nekim ko se prekriži prije jela zbilja nema smisla. E pa, dragi ateisti, agnostici, homoseksualci, nekako mi se čini da se snošljovost odnosi na sve ljude, na obje strane novčića, vas koji se borite da se sve vjersko, sve katoličko izbaci iz javnog svijeta, društva, a prebaci samo i jedino u privatne sfere, i nas koji ćemo prihvatiti da vaše privatno dođe u javne sfere. Kažu oni, nemojte nas etiketirati zato što imamo svoja opredjeljenja, i mi smo ljudi, e pa dragi moji, i mi, vjernici se sve više osjećamo izopčenima iz društva, etiketiranima i neprihvaćanima. Možda će to nekome smješno zvučati, ali mnoge su situacije, i sve ih je više, kada se postidim svojih uvjerenja, završim temu svoga vjerskog opredjeljenja ubrzo nakon što ga izrazim, kada nisam sigurna dali je pristojno zamoliti duge da ne psuju Boga u mojem prisutstvu, i to pred ljudima koji čvrsto znaju da Bog ne postoji, pa zašto ga onda psuju? I događa se da je sramotno reći: "Bila sam na hodoćašću mladih" ili "Idem na misu pa onda kasnije možemo na kavu." I ponekad bih prešutjela da sam pjevala u župnom zboru, da idem na vjeronauk za mlade i da kod kuće imam nekoliko duhovnih CDa koje ponekad volim slušati. Mogu razumjeti kada se ljudi bore za svoja prava, jer i mi se borimo za svoja, da nas ljudi ne shvaćaju čudacima, jer vjera ja za malu djecu, bolesnike i babe, pa se vi smjestite u kategoriju koja vam najviše paše. I dugo mi je trebalo da "izborim" sliku Isusa na desktopu svog poslovnog kompa, priznajem malo sam se izvlačila da želim jednom u Rio...da, želim, ali ne zbor Ria, nego zbog Njega... I da, pitam se hoće li svijet postati mjesto gdje će biti snošljivosti na sve strane...jer ma koliko se možda ne slagala sa svime što drugi čine i vjeruju, to je ono čovječno iz mene, ne razlikuje me od nikog drugog, i nema veze s mojom vjerom...s vjerom ima veze u toliko što proizlazi iz Riječi jednog posebnog čovjeka... "Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe!" |
