MM

nadnevak 28.05.2006., (nedjelja)


Za tebe se vrijedi truditi

Razmišljam o promjeni dizajna...nemogu reći da mi je ovaj dosadio, ovo je moj i samo moj dizajn koji mi je našla i prilagodila draga D.S.O., ali nekako mi je skučen i ne veseli me više.
Željela bih neki koji bi mi ostavio više pregleda, više prostora, više svega, jer ni sama više ne obraćam pažnju na boxeve i što u njima piše.
Jeste li vi, moji stalni posjetioci, ikada pogledaji moje boxeve? Ja baš i nisam :-)


Nadam se da će D.S.O. opet imati volje pronaći neki novi dizajn za svoju Chi:-), samo kaj ju još moram i pitati osobno, jer nisam još odlučila.


Kako vam se sviđa Little Chicken dizajn? Sama sam ga složila, ali nebih željela imati Chi blog bez bokseva :-)


Danas mi je malo mučno, jučer sam nakon dugo vremena bila vani, mada indoors, baš sam se ubila :-) i da znate trebalo mi je :-)
Počele smo nas dvije, Ane i ja, s laganom đus-votkom, a onda sam ja prešla na bambus i tak, malo sam si ga sama radila, a kasnije mi ga je točio jedan frend (Dubrava boy - kao i mnogi imao je i on svojih 5 minuta ovog proljeća, može on imati i 15, ali eto...)


Super sam se provela, baš smo se svi fino zahebavali, nas 10 plus 2 mala djeteta :-)


Došla sam doma u 4.45, strgana ko pas, jer sam cijeli dan bila u gradu i tak, svitalo je kad sam legla u krevet i onda su počele moje muke, svakih pola sata sam imala grčeve u obje noge i kako sam skakala iz kreveta da prođu, tako mi se želudac prevrtao ko na spineru :-) ali eto, oduprijeh se bulimiji :-)


Dan sam prespavala, nemam kak se to zove, mamurluk, ali sam se sada još naderala griza s kakaom i mislim da će nastupiti problemi :-)


Inače, tako, još me uz to "razveselio" onaj naporni tip kojeg sam se uspjela riješiti uz pomoć jednog frenda, javio se kao s forom jel se još uvijek ljutim na njega i htio bi biti dobar samnom. I zašto sam rekla nekom tipu da ga nazove, da sam sve krivo shvatila i da on meni nikada nije htio zlo. Bla bla...Kad sam mu objasnila da me doveo u prilično neugodnu situaciju, ispričao se i tak, ovaj je put bio prilično fin. I na kraju, za ljubav mira, rekla sam mu da ne želim biti u lošim odnosima s njim, ali da neću više na onaj način i da me ne gnjavi...jedina stvar koja mi je od njega pozitivno zazvučala je... "Za tebe se vrijedi truditi"...mada znam taj njegov trud, i neće mi prodati foru "sad smo mi dobri i nalazimo se na kavi", drago mi je da nismo na ratnoj nozi i da je sad bar malo svjesniji mojih želja i pustio me na miru....možda zato što sam mu lagala da imam dečka, buahahah...ma koliko sam mu to puta do sada rekla, tek je sada skužio ozbiljno.


Za tebe se vrijedi truditi...mh, mogu samo reći, hvala ti, bez obrzira što znam da ne misliš to iskreno...ali ja tek skužih da je upravo tako...da sam tako zaslužila...sada se samo čeka netko ko će to htjeti...sretna sam :-)


Da se vratim na sinočnje druženje...ajmo staviti opet gledište s moje pozicije...koliko sam ja normalna buahahaha:-)
Ma zezam se, nego imali smo jednu malu scenicu u kojoj je glavna glumica bila cura od jednog dečka iz društva (hm, ovo je malo subjektivno jer je on jedan od mojih bivših brijača). Kao prvo, ja prema njemu ništa ne osjećam...davno isplakano...dakle probat ćemo objektivno :-)
Uglavnom, njegova je cura Drama queen iliti Showprogram girl. U cijelom društvu ja imam najpozitivnije gledište prema njoj i njihovoj vezi, i tome da je neiživljena brijačica, da mora biti u centru pažnje, da redovito napravi neko sranje i dovede sebe, a pogotovo njega u neougodnu situaciju, do toga da je javno rekla da će ga napiti da joj napravi dijete na prevaru...nećemo u tu raspravu zašto mislim (osim toga što on kategorički odbija imati dijete) da on nije u razdoblju života za imati dijete. A osim toga su jedva 4 mjeseca u vezi. A o tome da se pred dečkom svim ljudima ne priča o bivšim dečkima i tako to...Na njegovom licu svako malo možeš isčitati da prvi put čuje neke stvari...A iznosi ih pred ljudima koje vidi 1., 2. ili 3. put u životu.
Jučer je "pala u nesvijest" od pića, kao premorila se i tako. S jedne strane, curi je fakat možda bilo loše ali nakon tog klonuća koji je izvela u trajanju od 20min, ljudi obično nakon 15 min ne odu kući nonšalantno s cigaretom u ustima. A jedan od pokušaja moga buđenja nje do svijesti je izgledao ovako.

Prozor, Queen stoji kraj prozora, prebačena preko njega, pored nje stoji Dečko. Chi prilazi i veli Dečku da ju podigne jer nije dobro da visi tako, s pritiskom na trbuh i nema zraka. Chi i Dečko podižu Queen, i Chi joj stavlja novi hladni oblog na potiljak, dok ju Dečko nastavlja pridržavati. Ostatak ekipe, stoji iza i nakon početne histerije, jede kulenovu seku i zajebava se.


Chi: "Dušo, ajde otvori oči, moraš podići glavu i disati."
Chi lagano šamara Queen po obrazu i pokušava ju netjerati da nešto priča.
Chi: "Queen, hajde molim te otvori oči, bez obzira što ti je Dečko ovdje, ja ću te jače pljusnuti da se probudiš. Ajde dušo da nemoram to naraviti."
Oueen se nasmije.
Chi: "Kako ti se zove sestrino dijete, nisi mi to nikad rekla."
Queen: "Gabrijela."
Chi: "Koliko Gabrijela ima kila, jel velika?"
Queen: "Neznam, nisam je vidjela mjesec dana."
Chi: "Hoćeš sutra ići vidjeti Gabrijelu?"
Queen: "Ne sutra se idem naći s bivšim dečkom."
Chi u tome trenu dobije dar skužavanja i okrene se: "Ima li još te kulenove seke u za mene?"
Queen i Dečko nastavljaju raspravljati nešto na prozoru...



Pa jesam li ja tu luda ili mi noge smrde?
Zašto ja nebi malo bila Drama Queen, možda mi neki dečko uleti kao pomoć kad budem visila preko prozora:-)


Htjela sam vam ostaviti slike svoga blogovskog mjesta, vidim da je to neki novi trend, ali vrisnula mi je žarulja, pa je pretamno:-)


Pusam


- 22:16 - Komentari (11) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun