MM

nadnevak 03.05.2006., (srijeda)


Tražim kvalitetno drvo da se na njeg uselim

Hmhmhm...zašto mi u zadnje vrijeme postovi započinju s rječcom hm?


Nemam pojma...hm...evo ga opet..hehe


Rekla mi je jedna frendica da dobro pišem i da bi mogla pisat kolumnu, a rekla mi je i da joj se sviđaju moje pjesme, koje inače nikom nedam čitat...i urekla me...


Romana, ti mene uvijek ukleš iliti ukleteš :-)


I imam blokadu uma već danima...jer napokon odlučih prestat pisat o svojim svakodnevnim frustrama...ali neće ići izgleda...zakaj? Zato kaj se nemam onda di iživjet pa se mrštim...a Chi nema šanse dobit bore na čelu prije nego bude zarađivala dovoljno za kremice...dakle...osuđeni ste na moje frustracije...nije baš originalno ali eto...da krenemo...


Fru br. 1


Neki dan je na ovom planetu bloga izašao jedan blog, kojeg više nema hehe, koji me izbacio iz takta...zakaj...prvo, bio je to blog udruge u kojoj ja volontiram i zbilja bi se željala bavit tim blogom, domena je zauzeta i sad se tu mimo dogovora i potpuno mistično pojavi neka navodno ženska osoba koja je počela nekaj pisat...mislim svaka čast curo, dobra ti je ideja, i prva ću te podržat...ali ako se radi o službenom blogu službene udruge, onda milo moje, nema prostora za anonimnost...skoro sam popizdila...a zakaj...zato kaj se mene prvu pitalo kaj se događa (valjda ja zadržavam prava na otvaranje blogova or what...) a drugo, tekst je bio malo gramatički netočan...a treće...pa da sam to ja onda bi stavila već pripremljen dizajn tim povodom...a četvrto...sadržaj bloga je izbrisan i sad nemogu doći u kontakt s tom osobom...i kao peto... H-epiWoman...molim te javi mi se na mail...nebumo te pojeli, obećavam...evo nek ti moji blogerski kolege to garantiraju...
Da ne netko nebi krivo shvatio, ne pucam ja na uređivanje tog bloga, i ne polažem na njega pravo, jer prvenstveno nisam ja prva došla na tu ideju, ali sam ju nedavno ponovno predložila i odmah se zaključilo da imam neke prste u tome...e pa nemam i nebih ni željela imati, već bi željela podržati tu osobu koja se prva javila, bar u tome da se ona aktivno angažira u udruzi ako to želi...nevidim zašto nebi, otvoreni smo za pomoć, friške ideje i nove volontere!


Fru br. 2


POPET ĆU SE NA DRVO I MAJKE MI MILE NEĆU SILAZIT ODANDE 50 GODINA...baš kao i neki tip iz Indije nakon što se posvađao s ženom...no da ne duljimo...POPET ĆU SE PRVOM PRILIKOM KAD NAĐEM DOVOLJNO NISKU GRANU DA SE NA NJU UZVEREM...možda će mi kolegica ŽUĆO u tom pomoć :-)
Zakaj? Nek se usudi pitat samo onaj koji još uvijek u anno domini 2006 radi u fu.....DOSu na knjiženju računa, honorara, plaća, izvoda i svih ostalih piz...
Ne, ne, to nije razlog mojih frustra...nego, slušaj dalje...DOS podržava samo i JEDINO...HP PRINTER IZ MEZOZOIKA... razumije se da to čudo ne sadži čćžšđ znakove...pa zakaj bi...pa onda obrazce za Regos i Poreznu moram printat 2 kata niže kod kolegice koja je neki dan promjenila komp, pa sad više ni to nemogu....KAKO DA ISPLATIM FU..... PLAĆU, HONORAR ILI BILO KAJ KAD NEMOGU OBRAZAC ISPISAT...
A zakaj to nebi za promjenu radila ručno, ha, kaj mislite?
A zakaj se nebi ubila rađe, ha, kaj mislite?
Ima li tko kakvo drvo...očistili su mi Bundek, nemam se gdje popet...
Eh da zaboravih...nije tu kraj, zovem ja našeg informatičara da mi pomogne, a tip me toliko izživcira da to niste još vidjeli, ali Chi je trpila...a zakaj...da mora bit da sam ja jedina na ovom svijetu koja se još uvijek zna kretat po DOSu....
Onda ja zovem genijalnog tvorca još genijalnijeg programa...veli tip..."Je pa je nemam pojma zašto je to tako, mora biti da je u vašem printeru problem", PA NARAVNO MAJMUNE DA JE U MOM PRINTERU PROBLEM KAD NE POSTOJI VIŠE NA OVOM SVIJETU PRINTER KOJI PAŠE NA TVOJ GLUPI PROGRAM...I MENE JOŠ GLUPLJU KOJA GA KORISTIM!
Neznam zbilja zašto je čitav svijet prešao na naprednije sisteme...hebe mi se...ja s tim radim, to će letit iz kompjutera van u roku do 15.5. Tako mi svega...inače...DAJEM OTKAZ!!!!!


U skladu s ovom frustrom Chi danas nije mogla ni primirisati na posao, toliko mi se to puta dogodilo da je sad zbilja prekršilo svaku mjeru...pa sam danas nakon odrađenog pola dana CAP radionica s djecom (Prevencija zlostavljanja djece) u jednoj OŠ...otišla na kavu i kasnije s frendicom kupit auto...


Što me dovodi do slijedećeg...


Da nebi bilo da se samo frustam ovih dana... Danas sam odradila najbolje CAP radionice u cijeloj mojoj povijesti CAPa i prvi put oko toga nisam bila frustrirana....SAVRŠENOOOOO...Ima da mi se šefica ponosi samnom :-)


Fru br. 3


Fiat Albea SLIKA crvene boje...stoji neregistrirana već 11 mjeseci ispred mog prozora...a ja sam oduvijek željela auto...dobila ga, i sad se mogu hebat...nemam ni za registraciju, a kamoli za vozački... Chi pravac drvo...neko visoko...


Fru br. 4


U jednom trenu imaš osjećaj da možeš birat između nekoliko dečkiju, onda se malo uplašiš i premišljaš...i onda ostaneš bez ijednog...mada nisi siguran niti da je ijedan bio moguć...ali bar ti je bilo lijepo...


Za one koji su mučno stigli do kraja ovog posta...idealnu priliku nudim...uvid u onaj drugi svijet koji se ponekad dogodi u meni...
Neki ste ga već upoznali a niste znali da sam to ja...


Little Chicken izlazi iz anonimnosti


Pusam



- 21:40 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun