MM

nadnevak 24.02.2006., (petak)


Šta smo mi na placu ili na Sveučilištu?

Eto, ja pala...tj. izašla sam s ispita... nisam naučila dovoljno zbilja...
ali sam zato sada dovoljno ljuta na neke odnose na faxu da ću tako dobro naučit to za sljedeći rok i onda ću poduzet nešto glede toga...


Nije da mi se da o tome više razglabati, ali se događaju neke stvari za koje ja mislim da nisu uredu... ja mislim zato što kada imaš odmak od neke stvari, tj. malo stekneš drugačijeg iskustva od studentskog slijepog prihvaćanja sveučilišnih bedastoća onda znaš da na neke stvari moraš reagirati... a pošto je ovo moj blog a ne neki forum vezan uz fax, mislim da ovdje imam pravo pisati što hoću...


Jučer sam se prilično afektivno iživjela na dotičnom forumu, nisam ni sama sebi mogla vjerovat...strašno, ali mi je drago...hehe...


U glavnom...ovaj ispit koji polažem neko već vrijeme nema pravog profesora jer je dotični zbog raznih razloga (čitaj psihički problemi i alkoholizam) suspendiran ili tak nešto, uglavnom otišao ne negdje drugdje raditi (ajde bar je dovoljno razumno bilo da ne trpe više njegove nebuloze)...
Ispit kao službeno vodi jedna sasvim uredu profa, koja po mom mišljenju nema veze s tim gradivom, ništa više od osobe koja to možda iz prakse zna, ali mislim da puno manje od bilo kojeg studenta koji je dobio 2.


U vođenju ispita joj "pomaže" jedna studentica, bivša demosica bivšeg profesora, koja najvjerojatnije u malom prstu ima to gradivo, u to ne ulazim, koja ima i rektorovu i ko zna čiju još nagradu, niti u to ne ulazim...ali je ona ipak studentica...


Ugavnom, na početku mi je bilo žao što su sve na nju prebacili, čak se spekuliralo da će držati predavanja za novu generaciju, ali hvala Bogu do toga nije došlo...


Svi studenti jako dobro znaju kome se trebaju obratiti za konzultacije, i jako dobro znaju tko slaže pitanja (naravno u konzultacijama s profesoricom koja ih sigurno ne slaže...), onda jako dobro znaju tko je čuvar na ispitu i naravno tko ispravlja ispite...kao službeno se zna da usmeni drži dotična profesorica, ali je najbolje to kaj usmenog niti nema...


E sad kaj tu mene muči?
Osim toga da se naša kolegica ponaša kao da je carica, i na ispit prvo kasni 30min, pa onda još i k tome izjavi kako nije primjereno da studneti dolaze "žicati" da im se ispit ponovno pregleda i navuče pola boda...čujte sori, ako je netko bio dovoljno bezobrezan pa nju gnjavio da navuče ocjene to nije uredu, ali se itekako jako dobro zna da studenti imaju pravo tražiti obrazloženje zašto nisu dobili bod na odgovoru koji smatraju točnim...ma makar bilo i negativno obrazloženje.


Zašto se studenti mire s tim da podržavaju nelegalnu situaciju na fakultetu?


Zašto studenti prihvaćaju ispriku da nam se izlazi u susret s ovakvim razvojem događaja?


Da razjasnimo, nisam ljuta zato što su pitanja bila teška, i to što ja nisam naučila...
Pa za Boga miloga ja ovdje studiram već 5 godina, i dugo sam bila zapela s jednim drugim ispitom, ali nikada profesora nisam za to krivila, već sebe, bez obzira što je on mnogima radio probleme, pa su ga na kraju maknuli...
Onda i ovaj ispit, i ja sam se s njim mučila, i mene je profesor vikom istjerao iz sobe nakon usmenog jer fakar nisam znala, ali on je profesor, i njemu se takve stvari dopuštaju...


Bilo bi jako nepravedno od mene kada bih rekla da je ta cura najgora na svijetu, nije, i vjerujem da je mnogima pomogla, ali ja sve više i više negativnih stvari od njoj čujem, a osim toga i ja sam 2 puta na ispitu doživjela njezinu prepotenciju... a nekakav prijedlog istraživanja koji je uvijet za ispit mi je sa istim obrazloženjem vratila već nekoliko puta...helooooo, pa što si ti bolja od mene?


Eh da, rekla sam da mi ju je bilo žao, jer ipak izgubila je godinu zato što je asistirala profesoru, ali to je njezin izbor, i ja sam izgubila godinu prema svom izboru, pa znači na istom smo... ali nikako nemogu shvatiti da jedna studentica, drži ispit, za Boga miloga ona još nije niti apsolventica...


Doći će sada novi profesor koji će donesti novu literaturu i biti će zaslužan za nove generacije, ali ne i za nas...
Pa čak i da i on bude grozan, znam da prema njemu moram imati respekta, a i imat ću ga samim time što je profesor.


Kod nas na faxu ima još puno asistenata, ljudi koji su diplomirali i službeni su asistenti, pa čak i kod onih najgorih nema toliko prepotencije kada im se obratiš kao kod naše kolegice...


Autoritet je potreban, slažem se, ali ponašati se prepotentno...majko mila... ponajprije se trudimo oko toga da nam profesori prilaze ljudski, i onda kada imamo to sada kod većine, dogodi se ovo...


Meni je naprosto već dosadilo da studenti znaju koje probleme imaju a oko toga ništa ne žele poduzeti...i znaju kada nešto nije uredu a boje se...u krajnju ruku bojim se i ja... jer ne želim još vremena potrošiti na bedasti ispit, ali me najviše frustira da smo svi zabrinuti s problemom sve dok je nama osobno aktualan...a kad položimo boli nas džon... e pa ovaj put neće biti tako...ako ništa potrudit ću se da položim to na slijedećem roku, pa onda bar kao minimum mogu napisati prodekanu pa i dekanu fini dopisić...ako ništa drugo ne znam, znam kako se to radi...


Kako mi mislimo biti dobri zagovarači socijalno potrebitih skupina, ako nemožemo kao prvo zagovarati sebe i svoje potrebe...a pogotovo se pobuniti oko ilegalnih stvari u društvu, a ne bunimo se oko ilegalnih na faxu...


****UpDate****


Komentari


# Srečice ne sekiraj se ti meni, ma bude to sve u redu! to ti je normalno danas!želim ti lijepo veće! (Hera 24.02.2006. 20:19)
# ma i na mom faksu je cisto sranje (da prostis na izrazu)! mi ti nemamo stalne profesori, vec ovi sa ffzg dolaze kod nas drzati nam predavanja.. ma bas predivno! ma zapravo, ko sisa faks... pusa :) (Loch_Ness 24.02.2006. 20:40)
# Čuj, ta glupača će već, prije ili kasnije, spušiti i to baš na faksu...Počelo je s godinom, ... zamisli tek kraja...Samo mi ne ide u glavu, što je s dekanom? I kako može student držat ispite a ne neki asistent? Po toj logici bi vam mogao i Pero Perić iz Konzuma sa povrća i voća držat ispite! (Vulgar 24.02.2006. 20:53)

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun