I nju su svezali! Okovali lancima! Smjestili na jedno mjesto i ostavili da provodi vrijeme tako! I mene su, ali ja sam se opirala. Nisam mogla kao ona mirno gledati kako vrijeme prolazi pored mene kad je ovaj zivot kratak. Morala sam se oduprijeti prolaznosti i zivjeti slobodno. Ona ne, ujutro je hrlila u okove i cekala s radosću da ju ponovno puste u sumrak. U svitanje zore se pojavljivaja jer je znala da ako ne dođe da ju neće ni pustiti. I tako se navikla. Da, ali ja nisam ona, ja nisam pas, nisam životinja da mi prijete, da me muče... Želim tome stati na kraj, ali kako kad sam predlaba da se borim, pretiha da vičem i premalena da me opaze kako molim...
Govorili su mi:"Jak si ako se boriš, slobodan si ako to zelis, mudar si ako slusas." Borim se cijeli zivot protiv tuđih, nametnutih ideala, ali neuspijevan. Kako objasniti majci da me faks nezanima, da sam kreativna,da imam druge zelje i da nisam za to iako sam sve razrede prosla s odlicnim uspjehom. Kako kad je to njezin neostavreni san. Nezelim ali moram.
Onda mi kazu slobodani si ako to sam zelis. Pa ja to zelim zasto onda ne mogu jednostavno spavati do 10 pa tek onda obaviti sve potrabne stavri, otići u sk ili sta vec. Zato sto nisam slobodna, moram postovati kao i svi drugi neke norme. A norme, ko ih je postavio, tko ih ima pravo mijenjati? Zasto svi samo idu naprijed bez nekog cilja, netrude se, ne zele promijeniti ono sto im neodgovara. Pasivni su prema sebi samima ali i prema svijetu.Kad bi svi tako gledali i zivjeli ni za sto, gdje bi dospjeli??? Bi li Tesla otkrio struju da mu nije dosadio mrak?
Mudar si ako slušaš! Kad bi netko imao nesto pametno i reci možda bih i slusala.... Pa evo pokusat cu.... Cekam neka netko kaze nesto pametno....