Čovječanstvo se već preko nekoliko tisuća godina zavarava da je najnapredniji organizam na kugli Zemaljskoj. Pa da vidimo.

Vraćam se danas popodne kući i sudar na Maksimirskoj. Koliko mi se čini, ništa uzbunjujuće no dovoljno da se zatvori put tramvajima i da se uvedu busevi. Dobro, rekoh. Nabijam kapuljaču na glavu i čekam. Dolazi jedan zagrebački plavi. Ne, dolaze tri komada i čekaju jedan iza drugoga.

Napredni oblik života pogledao bi i zaključio: dobro, nema smisla da se svi nagužvamo, hajdemo se rasporediti u sva tri tako da svi stanemo i da vožnja bude što ugodnija.

Ljudi, naprotiv zaključe ovako: Moram ući u prvi. Ja, baš JA moram ući u prvi. Jasno, dogodi se da prvi čeka s odlaskom zbog toga što dva sredovječna tipa vise s prvih vrata i urlaju na djevojku do sebe da se ona još malo pogura. JASNO, dok prvi čeka, ostala dva stoje, skuplja se sve više ljudi i sad se NE MOŽEMO rasporediti u sva tri pa da vožnja ne bude neugodna. Naravno. Zato što su baš ONI morali ući u PRVI i bošsačuvaj da kasne 30 sekundi vozeći se u drugom autobusu.

Pa sam malo razmišljao. Iako smatramo da je civilizacija nešto čudesno i super, malo je ljudi koji su doprinijeli civilizaciji. Većina ih pazi samo na vlastito dupe, gleda svoj interes i Svijete, padni na koljena. Malo je onih koji su nesebično učinili korak naprijed. Ne sudim o tome kao o dobrom i lošem, znam da nisam ni prvi ni zadnji koji piše ovakve misli, no ipak. Iz naše perspektive, civilizacija je čudo. Iz druge perspektive, čudo je kako se ne raspadne.

Samo hrpetina sebičnih točaka koje su se PRIVIDNO organizirale. Iz jedne perspektive.