Otkucaj

Probudili smo se. Miris svježeg jutarnjeg zraka probijao je kroz prozore, koji su stajali pritvoreni cijelu noć. Ja sam se prvi ustao i ostalima priredio kavu i nešto protiv mamurluka :). U životu nisam toliko bio mamuran. Bilo je upitno koliko smo uopće spavali te noći, jer sam te večeri (i noći) priredio tulum u povodu svog 18-tog rođendana: Naposlijetku, se bilo skupilo dosta ljudi, i puno puno smo pili, pa je tako bilo i rigoletta i svaćega sličnog (neću tu sad stavljati grotesne izjave...).

Ja inače ne volim tulume, nije da imam nešto protiv, ali izbjegavam ih, a ovo sam na nagovor prijatelja ipak morao proslaviti. Tulum mi je bio dosadan i bilo je nekih ljudi koji me iritiraju. Otišao sam u svoju sobu i svirao tu dugo zaboravljenu gitaru. Došla je jedna moja prijateljica, s kojom već neko vrijeme nemam osobitog kontakta, isto tako zaboravljena kao i gitara. Sjeli smo se i malo pričali, ali cijelo vrijeme je netko ometao, kako i ne bi, moj je rođendan.

Ja ne mogu u grupama biti, u tim kolektivima, jednostavno to nije za mene. Čopori. Horde. Mentalitet. Svi imaju isti čim se skupe u grupu. To zaboravljam.

Tako su polako odlazili ljudi i ostajali samo oni meni najbolji prijatelji, ta spomenuta prijateljica, i još dva dečka. Ostali su prespavati. Nismo mislili spavati, ali ubrzo su mnogi zaspali. Ja sam bio pored te svoje prijateljice, jedino smo mi bili budni. Šaputali smo o svemu što smo propustili, gledali Vlašku ulicu iz ptičje perspektivne i kako ono malo budnih ljudi šeće, kao ono malo budnih osjećaja koji su još postojali....

Čekali smo izlazak sunca, s osmijehom na licu, snimali smo prijatelje kako hrču, zabavne gluposti, da skratim...

Čudno je to kako s nekim ljudima stvarno nije problem komunicirati....

Bio je jedan frend na tulumu, koji je trebao ostati, i žao mi je što nisi, žao mi je što nismo tebi i I. posvetili više vremena. Da ste ostali duže vidio bi da onaj dečko M. nema nikakvih ambicija... ali to ti je samo produženje..... niš drugo. I., a s tobom nisam ni riječi progovorio. Naime, obojici se ispričavam, jer sam jako asocijalan u velikim društvima. Kasnije je bilo jako lijepo, kad je sve bilo u neredu, najgore prošlo, kad smo sjedili i odmarali se, razmišljali, pričali. Opušteno i duševno a ne razderano, glasno i živčano.

Merci beacoup pour L'Apres-Midi d'un Faun, Petrouschka et le livre. Danke!