Otkucaj

Postoji jedna cura koja mi se mjesecima sviđa, ali postoje još dvije kojima se ja sviđam i koje su mi isto jako drage. Našao sam se u šah matu s tuđim osjećajima u zadnjih par mjeseci, jer kako god da krenem (budem s jednom od njih ili s ni jednom) uvijek netko nastrada. Jedna mala priča:

Prostorija je postala prilično zadimljena. Suzile su nam oči. Glazba je bila simpatična, ali je bend svirao malo preopušteno, s puno iskakanja iz harmonije. Izašli smo iz kluba, krenuli prema kući. Prednost nam je bila što živimo jedno blizu drugog, pa smo cijelim putem mogli pričati o zvijezdama, (kako bi jedan moj prijatelj rekao, helij bombama- makar su od vodika), o našem prisustvu i fizičkoj udaljenosti....

Ja sam osjetio njezinu fizičku prisutnost u zraku. Nikad nisam imao problema da Nju osjetim u blizini. Kao neko polu hladno milovanje kroz zrak (Imala je jako hladne ruke te večeri). Neobjašnjivo, zapravo. Šetali smo prema kući, ja sam gledao u nebo, mislio o Njenoj ljepoti (u trenutku o ničemu drugome nisam mogao razmišljati. Blokada.) stao sam i poljubio je...

To je bio nespretan prvi poljubac, nikako romantičan. Proveo sam sate razmišljajući samo o Njoj, svi problemi svijeta bi nestali, Ona je uvijek bila tu. Od trenutka od kad sam ju upoznao. Od tog časa. Poljubac se činio vječnim .Misli su mi bile jako teške. Teške u fizičkom smislu riječi, glava mi je bila teška, ali ne od znanja, već od blokade, gubitka znanja.

Kao one osnovno školske ljubavi u kojima ne postoji hrabrost, već samo slučaj; tražiš način da je "slučajno" primiš za ruku, da vam se usne "slučajno" dotaknu. Tako je to bilo čitav taj poljubac- Nije to bila moja inicijativa, to sam ja "slučajno" svoje usne približio Njenim. Bilo je čudno. Mislim da je Ona bila prepadnuta. Mislim da je meni isto trebalo vremena da shvatim što sam napravio.

Nije to bila bilo koja djevojka, već ta jedna, jedna koja mi cijelo vrijeme kroz lubanju prolazi u obliku električnih impulsa. Djevojka o kojoj ne mogu da ne razmišljam.

Uzvratila mi je poljubac. Bilo je prekrasno. Stajali smo pored nekih starih stepenica, i na nečujan način shvatili da se volimo nakon mjeseci poznanstva. Uskoro je zvonio sat, bilo je dvanaest sati, bio mi je rođendan. Težak je to broj. Osamnaest.