op.a.: post napisan pod utjecajem Teutinog posta o idealnom partneru.

malo me to zaintrigiralo. oduvijek sam mislila da je onako, sretnes nekog, zaljubis se, ozenite se, imate brdo djece i sve super. nikakve prevare, lazi, vrijedjanja. samo cista i nepatvorena ljubav i njeznost do kraja zivota.
nemojte misliti da sam cistunka. fizicki odnos se ne kosi s tim. animalizam i strast ne iskljucuju ljubav.
nemojte misliti niti da sam svetica. svatko ima svoje breme gresaka.
nisam vise ni toliko naivna. znam da je potrebno puno truda i tolerancije.

ali, kako znati da je vrijedno truda i ustupaka?
ili, kako znati da te to nije vec preskocilo?

pricam ja tako neki dan s prijateljicom. i iskrsne tema njezinog bivseg. nekako, malo pomalo, pocela se pitati da li je on bio njezina ljubav zivota, i da li ce ikad naci ista slicno. jer poceti ispocetka nije nikad lako. sve ponovno izgraditi, sve prolaziti kao prvi put... ima stvari koje su ispocetka vecinom drukcije pozitivno, i uzbudljivije. ali tolerancija, upoznavanje, kompromisi... kao da smo se ulijenili. a pitanje jesi li preskocio ljubav zivota jer je jednostavno bilo krivo vrijeme i nisi ju vidio onda?

i kakve to veze ima sa zreloscu osobe...?

kao sto sam napisala, too many people are trying to find the right person, instead trying to be the right person. i to je stvarno divna misao. i ima smisla. ali da li to podrazumijeva mijenjanje sebe da bi nekome bolje pristajao? i koliko je tesko nekog u potpunosti prihvatiti.

gledam svoja dva brata. tako su sretni i zaljubljeni. bracni zivot ih dobro sluzi, sve im se slaze onako kako bi trebalo. zasto se bojim da je to samo privid?
volim biti zaljubljena. volim lezati u narucju voljene osobe. volim kad se smije. volim sve s njim. i da je samo to u pitanju, ne bi bilo nikakvih pitanja. i ja bih nastavila zivjeti u svom naivnom i njeznom svijetu. ali suzivot iziskuje mnogo vise od toga. sve postaje zajednicko. i zelim to. ali sto mi to sve nosi? financije, brigu o djeci, kucanstvu, toliko stvari. a na filmovima izgleda tako idilicno.

jednog dana biti cu velika. imat cu muza, djecu (troje, cetvero), hrpu kredita i posla preko glave. sve sto zelim je biti sretna s tim. ali iskreno i potpuno. sa svom potporom i zajednistvom koje mogu zamisliti. a mali strah mi i dalje ostaje...

budite dobro!!